Avantura Brestovac 2014.

February 9, 2015 Nema komentara »

Meteorološke prilike ove godine su katastrofalne, nije bilo moguće spojiti tri dana bez kiše. Nisu to bili ljetni pljuskovi koji mogu biti i ugodni nego pravi monsuni koji su uzrokovali velike i katastrofalne poplave. Tako se i susret „Stromera“( Udruga Klub Stromera ljubitelja V-Strom/KLV motocikala i prijatelja) pomicao od vikenda do vikenda, ne boje se oni kiše ali neka bar jedan dan bude suh. Stromeri su jedna ekipa zaljubljenika u motocikle ali prvenstveno zaljubljenici u putovanja i naravno nezaboravnih okupljanja. U pokušaju stvaranja tradicije tako se i ove godine po treći puta na kraju ljeta okupljaju u Brestovcu kraj Požege gdje je i moj biciklistički cilj. Da i ja sam Stromer barem se tako osjećam iako sam trenutno bez motocikla(V-Strom-a) ja sam i biciklist te su osjećaji podijeljeni. Kada sam na motociklu žderem krajolike i kilometre te kada sretnem bicikliste uvijek mahnem ( misle si, bajker !!!) i za tren sam u njihovom pogledu na cestu ispred sebe na način razmišljanja jednog bicikliste (vrijeme, kilometri, kadenca, otkucaji srca, količina tekućine, zalogaji, slijedeći uspon…). Kada sam na biciklu mahnem motociklistima i to samo motociklističkim putnicima jer pravi „Adventure“ motociklisti uglavnom uvijek odmahnu te za tren gledam očima motocikliste dok ne nestanu iz vidokruga.

Ruta trodnevnog (dva dana na biciklu) putovanja je planirana uz tok Save od Siska do Jasenovca te preko Novske, Nove Gradiške prema Požegi odnosno Brestovcu prvi dan, eventualno prespavati u Novoj Gradiški i slijedeće jutro trijumfalno stići na mjesto okupljanja među gorde Stromere. Drugi dan sam predvidio za cjelodnevno druženje, a treći dan povratak preko Pakraca, Kutine i Siska. Alternativa za povratak u slučaju cjelodnevne kiše je bila dokopati se Lipovljana i biciklirati mjestima uz željezničku prugu gdje mogu pričekati vlak za Zagreb. Prognoza je bila za petak suho, subota kiša prijepodne, nedjelja razvedravanje uz mjestimičnu kišu. Pripreme su bile kratke s obzirom da je bicikl konstantno u upotrebi i tehnički u izvrsnom stanju, ove godine nakupilo se i nekoliko tisuća kilometara po Vukomeričkim goricama, Samoborskom gorju, Zagorju preko Sljemena naravno te uzduž i poprijeko cijele Zagrebačke županije i znam kako diše svaki zubac he, he. Što se tiče prtljage planirao sam namontirati bisage ali sam na kraju odustao. Iskoristiti ću samo biciklistički ruksak koji sam privezao na stražnji nosač i napunio rezervnom odjećom, dva sendviča , par banana, kojom čokoladicom, pribor za osobnu higijenu, pakiranje prve pomoći namijenjene motociklistima (prikladna torbica veličinom i težinom). Rezervna guma i pribor za krpanje, bic-alat uvijek je u torbici pod sicom, mala pumpa i bidon na rami, bljeskalice s novim baterijama, obavezni Garmin i Polar na upravljaču. S obzirom da je ovo moje prvo trodnevno putovanje pokušao sam optimalno opteretiti bicikl teretom i sebe detaljima odnosno mislima što ako, gdje, kuda i slično. Mislim da sam napravio dobar plan i da se u petak 19. rujna 2014.g. kopčam na pedale i krećem.

Prvi dan, Staro Čiče

1

Ustajem ujutro u 5:30, nije mi prerano. Obožavam jutra i mnogi me ponekad mrze zbog toga jer dogovoriti sa mnom nekakav polazak znači rano ujutro i ranije. Ovaj puta nisam morao napraviti kompromis jer idem sam. S obzirom da je kraj ljeta i dani postaju kraći, jutra nešto hladnija i mračnija, a dionica prema Sisku je najopasnija (prema nekim mjerenjima dionica V.Gorica-Sisak je najprometnija u Hrvatskoj) i vrlo, vrlo rijetko vozim tuda i na sve moguće načine je izbjegavam. Iskoristiti ću činjenicu kako svi ujutro voze prema Zagrebu i s bljeskalicama što prije odvoziti tih tridesetak kilometara kako bih se odmaknuo od prometa.

Otvarajući vrata od kuće toga jutra nije baš bio ugodan prizor, deset stupnjeva u zraku nije ništa posebno ali dopuzala je magla i ona je odgodila polazak sve dok se malo ne razdani. Nije me zabrinjavala jer pretpostavljam kako će biti prekrasan sunčani dan s ugodnom temperaturom zraka. U 7:20 krećem i put do Siska ništa posebno, puno vozila i buke. Gazim lakšim tempom nego inače jer nemam baš puno iskustva s prtljagom, zapravo kalkuliram jer snage imam i samo je pametno raspoređujem, malo se zanesem pa krenem jače ali se onda ohladim i ulovim solidan ritam.

Napokon izlazim iz Siska, prolazim mjesta Topolovac, Preloščica i na 56. kilometru malo prije Gušća prvi puta odmaram. Parkiram na mjestu prelaska Save skelom koja zbog visokog vodostaja ne prometuje (Graduša posavska) i kako se temperatura zraka popela na 18 stupnjeva skidam dugu odjeću, promatram Savu i tamanim sendvič. Izgleda idilično i zastrašujuće gledati toliku količinu vode koja nosi sve pred sobom.

2 3

Brine me ukoliko bi bilo vode na cesti u šumi prije Jasenovca i ne bih mogao proći biciklom. Naseljena mjesta se brane zečjim nasipima ali kako je Lonjsko polje prirodno navodnjeno i sav višak vode prije ušća u rijeku Savu se zadržava u Lonjskom polju koje je nadprosječno poplavljeno te postoji mogućnost poplavljene ceste kroz šumu.

Prolazim kroz Gušće, ljudi je malo kao da je sve stalo. Sjećam se da sam kao klinac prolazio kroz Gušće u dolazio u selo Svinjičko. Kakva je to bila idila, pašnjaci puni krava i konja, gusaka kao more i za mene gradskog klinca nešto nezaboravno. Prolazim kroz Čigoč selo roda koje pokušavaju oživjeti i mislim da uspijevaju jer stvarno izgleda autentično i zanimljivo. Nastavljam dalje kroz sela Mužilovčica, Kratečko i pratim Savu koja je stvarno jako visoko tik do ceste.

Zatim slijedi selo Lonja iza kojeg se nalazi velika ustava gdje se propušta voda iz Lonjskog polja u Savu. Prizor je zastrašujući, tolika je buka od vode da se ne može normalno razgovarati. Razgovaram sa čovjekom koji dežura na ustavi i usput pitam može li se dalje prema Jasenovcu. Kaže kako je sinoć bilo vode na cesti koji kilometar niže i da jutros još nikoga nije vidio da dolazi iz toga smjera, ali ako je i ima mogao bih proći biciklom jer iz iskustva pretpostavlja da se voda povukla.

4 5

Idem pa što bude i nailazim na taj dio puta (84.kilometar). Vidi se da je voda bila na cesti, voda je par centimetara niže od ceste i na jednom djelu nailazim na pravu invaziju zmija (Bjelouške) koje prelaze cestu. Nezaboravan prizor koji nisam uspio slikati !

6 7

Prolazim Krapje gdje se nalazi uprava Parka prirode Lonjsko polje ali se na zaustavljam i nemam namjeru stajati do Jasenovca. Voda svuda okolo i osjeti se miris mulja, truleži baš kao u močvari.

8 9

Stižem u Jasenovac (105. kilometar), sunčano i toplo 21°C, ulazim u prvi dućan i uzimam jedan radler karlovački, sjedam na klupu u parku preko puta te u kombinaciji s preostalim sendvičem nadoknađujem potrošenu energiju i uživam na suncu. Nakon banana deserta gruntam kamo krenuti…prvo idem popiti jednu kavu na obližnjoj terasi kafića. Sjedam za stol i naručujem kavu, već sam navikao na poglede u stilu muškarac u tajicama ha, ha. Dolazi kava i momak, dečko, lokalac kako želite sjedne preko puta vidno uljuljan ali ne agresivan i krene on na njemačkom priču bla, bla, bla „Croatien šene“ te se sav izmorio motajući jezik polako odustaje i onda mu ja na Hrvatskom zaželim ugodan dan…doslovno je zanijemio i nije se pomaknuo sve dok se ja nisam spremio i krenuo dalje. Odlazeći iza sebe čujem glasan smijeh ostalih prisutnih na terasi, sad imaju temu za cijeli dan he, he. Idem prema spomeniku, nigdje nikoga…ne ulazim u muzej nego vozim ravno po „šliperima“(drvena postolja za tračnice) koji su poslagani jedan do drugoga sve do spomenika.

Spomen park zloglasnog logora Jasenovac, eto sad sam i to mjesto obišao .

10 11

12

Ušće rijeke Une u rijeku Savu je impozantno pogotovo sada kada nabujala Una ulazi u nabujalu Savu. Odvozio sam preko mostova do granice BIH bacio koju fotku i gazim dalje pravac Novska.

13 14

Nakon Novske promet je malu gušći ali podnošljivi. Prolazeći mjestima između Starog Grabovca do Nove Gradiške nos mi je bio pun mirisa pečene paprike, vrijeme spremanja ajvara… mmm…tu znači počinje Slavonija. Put do Nove Gradiške sam odvozio rutinski, automatizirano i pomalo sam razmišljao gdje bi bogao prespavati. Prije nekoliko dana sam provjerio jedno solidno prenoćište i tamo bi mogao prespavati, međutim kada sam stigao u Gradišku cca. 160 kilometara od kuće bilo je oko 16 sati, osjećao sam se izvrsno onako zdravo umorno ali sam još imao snage koju sam uspio spremiti pametnim odabirom tempa vožnje. Što sad… još je dan, gledam kartu i kalkuliram, tridesetak kilometar do cilja, tri kraća uspona i spust do Brestovca… idem do kraja. Zovem domaćina susreta Zorro-a i pitam ima li koga u vikendici. -Gdje si ? pita… – u Gradiški odgovaram…muk…, – ma daj… veli on…, -mogu li prespavati u vikendici do sutra, pitam…? – Mi smo gore dolazi čekamo te…, eto me stižem !

To je to, imam još čokoladice, punim bidon i krećem. Cilj mi je bio svakako stići prije mraka, a oni usponi nisu tako strašni ali nakon cjelodnevnog pedaliranja nisu baš bezazleni. Stisnuo sam sad do kraja i jurio kao da me svi vragovi ganjaju, uh baš sam se guštao jer sam trošio svu onu nagomilanu energiju štedeći se cijeli dan. Od samog mjesta Brestovac do mjesta okupljanja vodi makadamski put cca. 3 kilometra u šumu, stigao sam nešto poslije 18 sati i uspio sam iznenaditi domaćina i njegovu radnu ekipu te već pristigle prve goste drage prijatelje Stromerski par Dado i Vesna iz Karlovca.

15

Ja sam stigao, a oni još uvijek u nevjerici… koliko pitaju…pa kad si krenuo…nisi normalan…!?

Rezime prvoga dana: 189,78 km, krenuo u 7:20 stigao u 18:10, čiste vožnje 8 sati i 38 minuta, ukupnog ne zahtjevnog penjanja i spuštanja 957/819 m, prosjek s prtljagom 22 km/h i ja sam zadovoljan, potrošio 6878 kalorija.

Drugi dan, Brestovac

17 18

Ustajem rano, jutro je malo maglovito i svježe. Nakon jučerašnje večere (obilate naravno) i druženja domaćini su se povukli u grad a mi prvi gosti ostali smo spavati kao čuvari he, he. Dok su neki spavali ja sam se rano jutros prošetao kako bih udahnuo svježeg zraka i potrošio vrijeme dok ne stignu domaćini. Trebalo je pripremiti sve za današnji susret i malo za rekreaciju primio sam se cijepanja drva i pomogao domaćinima raspremiti i pripremit sve za današnju feštu. U međuvremenu je počela padati kiša koja je najavljena za prijepodne.

Tokom prijepodneva počeli su stizati prvi Stromeri, mokri i malo promrzli, odmah su krenuli na presvlačenje i sušenje odjeće. Vatra se taman dobro rasplamsala i za sušenje odjeće i pripravu današnje gozbe, obleka je dobila pravi miris dima ha,ha…

19 20
21 22

Cijeli dan prošao je u atmosferi druženja koje podrazumijeva prepričavanja događaja i anegdota s ovogodišnjih motorističkih putovanja . Nakon silnog i ukusnog jela koje je neizostavno na ovakvim okupljanjima ekipa se počela pomalo i opuštati, a mene sutra čeka još cijeli dan pedaliranja te sam kasno poslije podne odlučio pozdraviti ekipu i krenuti preko Požege do mjesta Radovanci kraj Velike udaljeno dvadesetak km od Brestovca gdje sam imao namjeru prespavati u jednom hostelu. Prije mraka malo sam se provozao po centru Požege i na putu prema Radovancima kupio par domaćih jabuka na jednom seoskom gospodarstvu za večeras i sutra. Smještaj u Radovancima je izvrstan, soba s kupaonicom prostrana i udobna, javio sam se doma, pogledao malo telku, napravio plan za sutra ujutro i laganu utonuo u san.

23 24

Treći dan, Radovanci

25

Ustajanje u 6:00, umivanje i doručak (dobio sam lunch paket od ekipe: kiflce, kolačići, palačinke…). S obzirom da sam sobu platio sinoć, pakiram stvari, polako se iskradam i krećem prema Pakracu. Kako su dani kraći još je bio mrak kada sam krenuo, nebo je bilo vedro i nije bilo prehladno. Na cesti nikoga jedino „kerovi“ koje sam probudio prolazeći selima dok sunce polako izlazi a ispred mene nebo se tamni. U prolasku se u zraku osjeti miris trop-a ili kako Slavonci zovu kom-a za rakiju i miris jabuka. Prolazim kraj eko gospodarstva Željka Mavrovića pokupivši sve blato s ceste koje su navukli traktori, pravi eko turizam ha, ha. Teren je za vožnju vrlo zanimljiv, kratke uzbrdice i nizbrdice izmjenjuju se do rijeke Orljave. Pazim samo da mi ne izleti kakva srna ili koja druga šumska životinja. Iza mjesta Orljavac prelazim most preko Orljave (21.km) i teren postaje brdovitiji, samo šuma i cesta ispred mene gdje se vide tragovi rata na rijetkim objektima uz cestu.

26 27

Nije velika visinska razlika ali uspon je stvarno dugačak i zamoran, završava u Bučju (31.km) i nakon toga je spust sve do Pakraca. Cesta je mokra i skliska i ponegdje blatna ali još uvijek nema kiše.

28

Ulazim u Pakrac(50.km) i ostajem šokiran koliko je još razrušen, kratko zastajem radi slikanja i krećem dalje jer nebo se skroz zatvorilo te razmišljam kako se što prije dovući do Lipika i tamo čekati vlak za Zagreb.

Na izlazu iz Pakraca počinje polako padati kiša , ne odustajem odmah nego pedaliram dalje i nije problem kiša koliko automobili koji me zapljuskuju. Kiša pada sve jače, nailazim na odmorište s natkrivenom terasom i bez razmišljanja pristajem pod krov (52.km). Presvlačim mokru majicu i naručujem kavu. Vadim jabuke, čokoladu, gledam kartu, čitam novine i čekam da kiša malo stane kako bi se dovukao do željezničke stanice. Kiša pada sve jače i odmor mi je baš dobro došao.

29

Nakon nekog vremena kiša prestaje i počinje se razvedravati. Gledam slike na meteo radaru i vidim kako se u pravcu Zagreba sve razvedrilo i oblaci nestaju prema Papuku iza mene. Pričekao sam još neko vrijeme kako bi se povukle lokve s ceste i krećem dalje. Kod Banove Jaruge se potpuno razvedrilo i sunce ugodno grije i mislim si kako sreća prati hrabre he, he.

Na putu prema Kutini cesta je prometnija i malo brdovita. Nisam još nikada ulazio u Kutinu s ove strane te sam se iznenadio kada sam vidio ogromno postrojenje tvornice umjetnih gnojiva (88.km) , izgleda potpuno nestvarno u odnosu na pitomu okolinu i razmišljam da trebam malo pristati i smlaviti nekakav sendvič. Na samom ulazu u Kutinu čujem u pozadini poznati zvuk koji mogu prepoznati uvijek i svugdje, na semaforu kraj mene staje plavi V-Strom… odmah sam prepoznao Dadu i Vesnu te odmah pada dogovor za cugu u prvom kafiću. Dok ja hrdam sendvič iz obližnjeg dućana oni mi prepričavaju anegdote od sinoć kad se ekipa doslovno opustila i mislim si kako sam napravio dobar potez kada sam otišao ranije jer sigurno ne bih mogao spavati.

30

Nakon kave i pozdrava svatko na svoju stranu. Dado i Vesna na autoput prema Karlovcu, a ja prema Sisku. Jedini mogući problem je voda na cesti između Popovače i Siska u šumi Brezovica. Cesta je zatvorena za promet ali ja se nadam da biciklom mogu prijeći moguću vodu na cesti.

Redaju se sela Donja Gračenica, Osekovo, Stružec za koji me vežu posebni osjećaji jer je moj otac ovdje rođen te sam kao klinac obožavao dolaziti kod bake i djeda. Iza sela cesta je zatvorena ali za bicikl neće biti problema jer se voda povukla sa ceste kažu mi ljudi koji dežuraju na privremenom nasipu. Prošao sam bez ikakvih problema i taj put od 50 km do kuće ništa posebno.

33 32

31

Rezime trećeg dana: 166,1 km. Krenuo sam u 6:35 stigao u 15:10, čiste vožnje 6 sati i 52. minute, ukupnog penjanja i spuštanja 581/724 m, prosjek brzine s prtljagom 24,2 km/h , potrošio sam 5263 kalorije.

Tako je završila moja prva biciklistička višednevna avantura i izuzetno sam zadovoljan odvoženim. Hvala mojim curama kaj su me pustile ha, ha. Planovi za slijedeće avanture su već u glavi, samo da prođe zima i ne padnem previše u formi.

http://connect.garmin.com/activity/596271031

http://connect.garmin.com/activity/596276231

Komentiraj tekst

Moraš biti prijavljen da bi komentirao tekst.