Blic: Jamis Commuter 4

May 22, 2012 Comments Off
Blic: Jamis Commuter 4

Donekle neuobičajeno vozilo za Dropbike pojavilo se u redakciji na blic testu. Riječ je o vrsti bicikla koja u današnje vrijeme postaje sve popularnija, čak i u krugovima okorjelih vozača automobila. Pogađate, to je gradski bicikl, u ovom slučaju marke Jamis i zgodnog naziva – Commuter.

I sad se pitate, čemu? Kaj? Bicikl kao bicikl, samo za grad… Uže gume, blatobrani, prtljažnik, bla, bla… Da, je! Čak i na prvi pogled izgleda kao uobičajeni gradski bicikl, ali imalo iskusnije oko primijetit će detalje koji će ga izuzeti iz te stereotipne skupine. Odmah će vam za oko zapasti neuobičajena lula volana podesiva po visini, elegantno izveden pogon zajedno sa zaštitom lančanika i lanca, te stražnji prtljažnik koji svojim oblim linijama i neklasičnim sustavom pričvršćivanja tereta daje do znanja da su se oko ovog bicikla dizajneri ipak nešto više potrudili. Laici će jednako tako primijetiti da mu nedostaju neke sad već standardne komponente poput prednjeg amortizera, amortizirajuće cijevi sjedala, pa čak možda i svjetla koja su također uobičajena na ovakvom tipu bicikala. Sve to još jednom potvrđuje da je Jamis Commuter 4 namijenjen ipak nešto drukčijem pristupu gradskoj vožnji.

I ovdje svaka sličnost s ostalima prestaje. Ono što ovaj bicikl distancira od prosjeka jest prijenos tj. mjenjač. U ovom slučaju nema odgovora na pitanje „koliko ti bicikl ima brzina?“ U principu ih ima beskonačno! Za to se brine NuVinci N360 konstantno-varijabilni planetarni mjenjač u stražnjoj glavčini. Zvuči prekomplicirano? Nažalost, tak je kad se neke stvari pokušaju prevesti na hrvatski, a ne postoji baš odgovarajuća riječ. Možda originalni naziv olakša malo stvari – Continuously Variable planetary (CVP) transmission rear hub. Nije pomoglo? Pomoći će filmić koji će vam zorno pokazati princip rada. Ugrubo, radi se o osam velikih čeličnih kugli (lagera) koje se okreću oko središnje osovine. Kroz svaku od tih kugli prolazi mala osovina koja je indirektno spojena s ručicom mjenjača. Kad okrećete ručicu (mijenjate brzinu), zapravo naginjete te male osovine i time mijenjate kontaktni polumjer između kugli i ploča. Jedna je ploča vezana za kotač, druga na lančanik. Ono što je još veoma zanimljivo jest to što se kontakt između ploča i kugli ostvaruje preko posebnog fluida tj. direktnog kontakta između njih nema. Naime, između kugli i ploča je jako maleni zazor, a fluid kod rotiranja kugli i prolaska između njih i ploča, uslijed povećanja pritiska, mijenja svojstva i trenutačno se skrućuje te time ostvaruje prijenos momenta. Morate priznati da graniči sa znanstvenom fantastikom!

Dosta sad o Star Treku, idemo malo reći kaj to znači u praksi i kako to izgleda. Ta vrsta prijenosa omogućuje vam prije svega neograničen broj prijenosnih omjera (točnije – međuomjera), jer ipak je krajnje ograničen. Najnižu brzinu imate u omjeru 1:0,5 tj. za 1 okretaj pedala dobit ćete pola okretaja kotača, i najvišu u omjeru 1:1,8 što znači za 1 okretaj pedala, 1,8 okretaj kotača. U praksi, sasvim dovoljno i za veće uspone i za pristojnu maksimalnu brzinu. Naravno, ako želite, sve si to još možete dodatno podesiti ako zamijenite lančanik straga na kotaču.

I sad kad ste proučili (ili niste) tehnikalije, reći ćemo vam malo kakav je osjećaj u vožnji. ČUDAN! Pozitivno čudan, naravno! Čim krenete na pedalama osjetite da je nešto drugačije i zatim se na licu pojavi osmjeh. Igrate se ručicom mjenjača, okrećete ili ne okrećete pedale, a stalno dobivate drugačiju „brzinu“, tj. omjer. Da! Ne morate okretati pedale, dovoljno je da se bicikl lagano kreće. Mislim, čak možete stajati na mjestu i promijeniti omjer, ali ne baš u posve, točnije, nekakvu ¼ možete. I onda skužite koliko je to dobra stvar, pogotovo u gradu gdje svakih malo-malo stanete, netko vam izleti i sl. Dodatna kul stvarčica je indikator koji će vam u La Linea maniri vjerno dočarati u kakvom ste prijenosnom omjeru. Položaj na biciklu je idealan, ni preveć gradski, a ni preveć „trkaći“, a volanom podesivim po visini dodatno si ga možete podesiti kako vam paše. Volan, lagano zavinut unazad, ostavlja dobar dojam dok vozite, ali istome pridodaje činjenica da je sprijeda kruta vilica. Naravno da se zbog toga morate pomiriti s činjenicom da ćete osjetiti svaku veću neravninu kuda se budete kretali, ali je feedback s kotača i podloge 100%-tan, što nam se svidjelo. Kočnice su standardni V-brakeovi iako bismo možda voljeli da ipak ima nekakve disk-kočnice, ne zato što V-brake ne koči dobro ili zbog šminke, već zato što se ovakvim biciklom nećete moći voziti polagano (barem mi nismo uspjeli). U vožnji nećete osjećati nikakve vibracije ni čuli zvukove, tako da ćete se lako zanijeti i zaboravit ćete da ste na gradskom biciklu s blatobranima i prtljažnikom. S težinom od nekih 14,2 kg, Commuter 4 neznatno je teži od „slabijeg“ brata koji ima Shimano Nexus glavčinu, ali u vožnji se takav detalj ni najmanje ne osjeti.

U konačnici, mišljenja smo da će bicikl ostaviti dojam na svakog tko ga proba, bez obzira na nešto višu cijenu od 5800 kn (#prosto# ga, tehnologija košta). Čak i detalji poput nedostatka amortizirajućih dijelova ili svjetla brzo padnu u zaborav, iako u Zagrebu infrastruktura i njeno stanje možda bi ipak preferirale barem nešto mekano. No u tom bi slučaju bicikl izgubio sklad, ali i „ono nešto“, taj dojam, ne samo kad ga gledate, već i kad ga vozite, da znate da imate nešto drukčije i da ne vozite „dosadan“ i klasičan gradski bicikl.

Komentari su zaključani.