FIREEYE GRIFFIN 2008

Posted by Vinko as Izvještaji

Svi znamo da su Hrvati prvi u svemu, a biti prvi u Hrvata, e pa to je nešto posebno… Ne postoji usporedba koju bih mogao upotrijebiti u ovom slučaju. Prvi FireEye Griffin je došao nam je na testiranje. Ustupio ga je CikloPlanet u Splitu, s napomenom: „Radi mu što god poželiš!” OK, ovo se ne odbija i ne postavljaju se suvišna pitanja…

U centru pažnje je okvir FireEye Griffin, sama rama je od čelika, dok su poluge swingarma i klackalica aluminijske. Interesantno rješenje, no ne i neviđeno. Izrada je više nego solidna. Varovi su čisti, strojna obrada uredna, ne mogu se pronaći neke zamjerke. Zadnji ovjes se temelji na poznatom four bar linkage sistemu. Nema se tu više što filozofirat’, iskušani sistem. Na ovom kosturu je došao Manitou Swinger x4, iako u ponudi postoji i verzija s Roccom. Geometriju ćete pronaći na stranicama proizvođača. U ovom setupu imao je sprijeda i straga 170 mm hoda.

Ostale komponente su također FireEye. Kola, komplet nabe i obruči. Stvarno robusno napravljeni, izdržali su dosta udaraca, i nakon par sudara s kamenjem i probijenim gumama nisam uočio oštećenja ni decentralizaciju od centra, ahm… Volan mi se posebno svidio, Barrel 50 Calibar kako ga nazivaju. Čelična cijev, jako dobre geometrije oliti zakrivljenost je taman pasala mojim rukama.

Pogon je ISTO čelik, izgleda uvjerljivo, no možda malo pretežak. No na nekoj street mašini bi bolje odgovarao. Jedina primjedba na dijelove su pedale. Pedale FE Grill, ogroman komad aluminija s vijcima što vire iz njih, s previše materijala na krivome mjestu! Nezgodno je to što vam se često zarotiraju pod nogom. Previsoke su i ravne, pa za po šumi nisu najbolji izbor. No moguće da bi, uz male modifikacije, bile izvrsne za street.

Za zaustavljanje se pobrinuo svemoćni Gustav. A na prednjem kraju je bio Marzocchi 66RC, berba 2005. Premoćna stvar…

Ovako sastavljen bajk je težio oko 20kg… taman za moju malenkost od 0.1 tone…

S obzirom da živim na jugu, gdje još nema tekuće vode, svi smo u rodu, vatra i kotač su mit (kolo na bicikli se ne računa), prije svake vožnje ovo čudovište treba pogurat do vrha staze. Naviknut na lakšu biciklu, prilikom prvog guranja sam se neprekidno pitao što je meni sve ovo trebalo, mogao sam lijepo gurat nešto lakše… No, svemu dođe kraj pa tako i mojim guračkim mukama. Na vrhu sam uvukao nešto kisika nazad u pluća, propisno i kako priliči sam se zaštitio i krenuo u prvu testnu vožnju.

Krenuo sam Prvom legendarnom stazom sa vrha Marjana. Oni koji su je vozili, znaju o čemu je riječ, oni koji nisu, ukratko: puno kamenja, pravac, pa onda hrpetina kamenja, slijedi golemi kamen, zatim ulijećeš u zavojiti dio gdje kamenja vire iz zemlje, i tako dalje…

Dok ga vozite, uvijek imate osjećaj da može još malo brže. Što su vam nekada bile prepreke i poteškoće, sada guta sve pred sobom. Koji put vam se dogodi da se popišate od sreće!

Zaključak:

Ako niste freak koji voli mijenjati dijelove, ovo bi vam lako mogla biti posljednja bicikla u životu. Nije za utrke, barem ne u ovom setup-u, no s lakšim dijelovima i tu bi se solidno snašla. Ovo je bicikla koja moli i traži da je gazite.

Kako je na testiranju bila dosta dugo imao sam je priliku probati u više-manje svim okolnostima. Na dropovima je nisam uspio botomirat, zapravo jesam, ali se nije osjetilo, tj. nije bilo neugodnih udaraca. U uskim zavojima kakvih imamo na pretek snalazila se jako dobro. No naravno, to je moja zasluga, a ne dobrih guma, 66ice, i Manitou-a, jer ja sam kul i super vozim Najbolji opis bi bio hardcore freeride bicikla. Kostur je izvrsna podloga za downhill i freeride. Vi ste ti koji će postavljati granice!

Vinko