Humanitarni Felt maraton “MI to možemo”

June 4, 2012 1 komentar »
Humanitarni Felt maraton “MI to možemo”

Dana 26.05.2012.godine, Nikola Banožić i ja (Marijan Crnjac) krenuli smo uz pratnju na avanturu života. Odlučili smo da naš ultramaraton posvetimo udruzi roditelja djece s posebnim potrebama – Udruga „MI“ Požega. Zbog samog naziva udruge i mi smo našu akciju simbolički nazvali „MI to možemo“. Preko naših sponzora uspjeli smo skupiti 6000 kn, pri čemu smo 2000 kn potrošili na organizaciju i manji dio opreme, a 4000 kn donirali udruzi. Startali smo u petak 26.05.2012.godine u 18:45 h s Trga Svetog Trojstva u Požegi. Ispratilo nas je stotinjak požežana. Imali smo dva vozila pratnje te policijsku pratnju do izlaska iz grada. S nama su krenula i dva člana BBK Požega, Josip Mesić i Tomislav Horvat, koji su nam pripomagali putem. Vrijeme je bilo idealno, iako su najavili kišu. Bili smo spremni na sve vremenske uvjete i ništa nas nije moglo iznenaditi. Bili smo odlućni u svom naumu. Plan je bio ne forsirati te voziti tempom oko 25 km/h. Tako je bilo samo prvih 10 km, dok se nismo zagrijali. Noge su išle same jer u zadnja dva mjeseca priprema napravili smo preko 3000 km. Četiri dana pred put nismo uopće vozili, pazili smo na prehranu, duže spavali i „punili“ se ugljikohidratima i vitaminima. Svakako moram spomenuti da je za ovakve pothvate najbitnije pravilno se hraniti i biti potpuno odmoran. Stigli smo do prvog od 11 gradova kroz koje prolazimo. Bila je to Nova Gradiška do koje smo imali 35 km, a tempo smo digli već na 29 km/h. Nismo se zaustavljali, nego smo odmah krenuli dalje uz podršku prijatelja Željka koji se vozio s nama narednih 60 km. Od Gradiške smo još uvijek pojačavali tempo vozeći konstantno 32-33 km/h. Došli smo i do drugog grada, Slavonskog Broda gdje su nas dočekali Niđo, Dorian, Borjan i Čižma. Tamo nam je bilo i prvo stajanje nekih 10-15 min. Malo smo „zamezili“ suhe grožđice i smokve, na čemu smo i bili veći dio puta. Krenuli smo u smjeru Vinkovaca. Bio je mrkli mrak te nam je svijetlost stvarao kombi u pratnji i naše jadne bljeskalice s e-bay-a. Cesta je bila loša. Čak smo na jednom dijelu vozili po makadamu, čime smo testirali naše FELT-ove. Uspješno su položili test. Zaustavili smo se i treći put, isto kratko, u mjestu Cerna. Bilo je to na 150-om kilometru. Eksirali smo proteinsku čokoladicu te popili po dvije kofeinske tablete kako ne bi zaspali. Ponoć je već bila iza nas. Nastavivši dalje, sve bliže smo bili Vinkovcima i civilizaciji. Prolazeći samim centrom grada, dobivali smo ovacije mladih Vinkovčana koji su na terasama, ispijajući alkoholna pića, ismijavali nas koji smo na vodi i iso-sportu. Pratnja je ipak bila snalažljivija pa si je ponijela Q-pack za krizne situacije. Bili smo blizu naše sljedeće destinacije – grada heroja VUKOVARA. Sada nam je sveukupni prosjek brzine vožnje iznosio 29 km/h. Stali smo kod Spomen-doma Blage Zadre i s ponosom se uslikali na tenku. Sjećanje na patnju Vukovara i svih njenih žrtava dodatno nas je motiviralo za ostatak puta! Uz Thompsonove pjesme prohujali smo kroz Trpinju i 40 km ravnice bez kraja. Prije ulaska u Osijek dočekale su nas poznate osječke biciklističke ikone Vjele i Klomba te nas ispratili do samoga trga. Bilo je to pravo vrijeme za pojesti nešto konkretno. Odlučili smo se za malo piletine i riže što smo si pripremali za put, i ponijeli u najmodernijim Rade Končar posudama. Bilo je već 220 km iza nas te smo već lagano počeli osjećati umor u nogama. Josip Mesić koji je u pratnji krenuo s nama iz Požege, odlučio je nastavak puta provesti u udobnom krevetu kombija. Tomislav nije posustajao iako je bio poprilično umoran i iscrpljen. Put do Donjeg Miholjca preko Valpova bila je definitivno najteža dionica! Točno kako smo bili upozoreni od iskusnijih prijatelja maratonaca, zora je bila presudni dio cijelog maratona. Sva trojica smo već bili vidno iscrpljeni i pospani. Nikola je počeo osjećati bol u desnom koljenu, Tomislav je spavao na biciklu i osjećao slabost zbog koje je bio blijed kao krpa, a ja sam imao problema sa želudcem. Vjerojatno mi nije odgovarala nagla promjena prehrane i pića jer do tamo sam bio samo na iso-sportu, bez vode. Bolovi su bili toliko snažni da su suze same išle na oči, bio sam pred odustajanjem! Bio je to 270-ti kilometar i nešto više od polovine puta. Malo smo se osvježili, pojeli nešto konkretno i popili dosta vode. Bilo je lakše, ali bol nije popuštala. U tom trenutku sjetio sam se jednog istinitog i motivirajućeg citata najvećeg sportaša svih vremena Lance Armstornga: „Pain is temporary. It may last a minute, or an hour, or a day, or a year, but eventually it will subside and something else will take its place. If I quit, however, it lasts forever.“ Dalje smo krenuli puni pozitivne energije jer smo znali: ako ovo prebrodimo, uspjeli smo! Kada je bilo najteže pomoć su nam pružili Mišak i Dume koji su nam savjetima i razgovorom uvelike pomogli prebroditi krizu. Dume nas je ispratio do Slatine, dok je Mišak otišao do Dinare i popeo se na najviši vrh s riječima: „Šta slavonac zna šta je brdo, dođe i popne se.“ Ovom prilikom im se zahvaljujem! Puno lakšim tempom stigli smo jedva nekako do Slatine. Bilo je oko 10 h. Subota. Prijatelji iz Slavonske lige dočekali su nas u centru Slatine, gdje smo isto tako uzeli kraću pauzu. „Ohrabrili“ su nas činjenicom kako za šećer na kraju kreće uspon od skoro 50 km do Daruvara. Želudac me odmah zabolio, Ninu koljeno, a Tomu je patila iscrpljenost zbog nespavanja. Ovim putem se zahvaljujem i osobi koja je izmislila Gastal tablete jer su me definitivno „digle“ iz mrtvih, a još više sam zahvalan Snježani iz Slatine koja ih je kupila čim je vidjela u kakvom sam stanju! Preostalo nam je još oko 130 km do našeg cilja – Požege. Osjećao sam se bolje nakon tablete, ali Ninu je i dalje koljeno boljelo. Usponi su krenuli pa je i tempo počeo padati. Do Slatine je iznosio 27,9 km/h. Sada su kilometri sve sporije prolazili, a lagano je i glava krenula padati. Usponu nije bilo kraja! Tko god da je rekao kako je Slavonija ravna, pogriješio je! Ninino koljeno je na ovim usponima sve više trpilo, više nije smio forsirati pa smo maksimalno usporili tempo, tek toliko da se krećemo. Stisnuli smo zube, nagazili na noge i uspjeli odvesti i tu, najtežu dionicu puta. Stigavši u Daruvar, shvatili smo da ćemo uspjeti. Pitanje je samo bilo u kojem vremenu?! U najavi smo govorili kako ćemo ovu rutu odvesti u roku od 24 h, a u Daruvaru smo bili već oko 13 h. Za povratak smo imali više od 5 h vremena, a preostalo nam je još 70 km. Uzeli smo pauzu u trajanju pola sata, pojeli hrane što je ostalo i nastavili dalje! Preporođeni i sretni zbog uspjeha dobili smo krila. Na brzinu smo stigli do Pakraca gdje se nismo ni zaustavljali, nego nestrpljivo išli dalje! Rekao sam pratnji da obavijesti roditelje i prijatelje da stižemo oko 17 h kako bi nas mogli dočekati na trgu. Snaga nam se totalno vratila te smo od Pakraca do Požege vozeći u grupi s izmjenama držali tempo oko 30 km/h. Na iznenađenje mnogih, kroz Požegu smo prošli već oko 16:20 h te nas je manji dio prijatelja dočekao, s vremenom ih je sve više dolazilo. USPJELI SMO!!!! Sreća i olakšanje koje je tih trenutaka prolazilo kroz nas bilo je neopisivo! Svakako treba spomenuti kako je i Tomo, koji je planirao ići samo dio puta, odvezao kompletnu rutu. Bili smo pred odustajanjem, ali ovoga puta je glava pobijedila. Moram naglasiti da su, osim psihičke i fizičke spremnosti, veliku ulogu odigrali i naši vrhunski bicikli marke FELT. U nijednom trenutku, sva 453 km, nisu nas zaboljela ni leđa ni ruke, što je rezultat savršene geometrije bicikla. Želio bih zahvaliti uspješnoj tvrtki Matis Adria d.o.o. iz Varaždina što su nam pružili priliku i dodijelili bicikle za potrebe ultramaratona. Velike zahvale i svim ostalim sponzorima, pratećoj ekipi i Vama kolege biciklisti koji ste nas dočekivali u kasne noćne sate u svojim gradovima. Hvala svim prijateljima i roditeljima na velikoj podršci!

UKUPNO KILOMETARA: 453 km
PROSJEČNA BRZINA: 26,9 km/h
UKUPNO VOŽNJE: 16h 43min 40 sec
UKUPNO VRIJEME: 21h 35min
POTROŠENO KALORIJA: 17889 kcal
NAJVEĆA BRZINA: 68,8 km/h
UKUPNO USPONA: 2,229 m

Tekst: Marijan Crnjac

Jedan komentar

  1. crni_pz 04.06.2012 at 20:21 -

    Video možete vidjeti na linku: http://www.youtube.com/watch?v=5wpIaBySdpM