INTERVJU: ANDREA RADAČIĆ

Posted by Vinko as Vijesti

Mlada dama (ili ne?!) otkrila nam je svoje tajne. Posebno predstavljanje nije potrebno, ona je cura koja vozi DH rame uz rame s momcima. Kako sama kaže, nije jedina pi**a koja vozi, ali je prva koja će se baciti na 12m jumpove prije muškog roda. Ugostila nas je u svom svilenom roza dnevnom boravku, skuhala čaj i poslužila kolačiće, a nakon toga smo uz čašu Porta obavili mali razgovor s njom…

1. Otkad se baviš MTBom?
Od malena sam svo slobodno vrijeme provodila na bajku, a na MTB sam se navukla negdje između 2004. i 2005.

2. Kojim si se sportovima prije bavila?
Nijedan drugi sport nije me dovoljno privukao da bi se krenula aktivno baviti njime, a opet s druge strane, od kad znam za sebe divljala sam bilo kad i bilo gdje. U slučaju da je bilo šume u blizini, bila bih ili na drveću ili na guzici na off-camberima, dok sam u gradu bila prisiljena na aktivnosti u zatvorenom. Od ritmike u predškolskoj dobi, preko jazzdancea, vječne teretane, raznih oblika fitnes programa, do borilačkih sportova, i naravno uvijek prisutnih pedalica.

3. Kako si se zainteresirala i počela baviti MTBom?
U to sam vrijeme visila s ekipom koja je bila u tome, downhill se kod nas tek razvijao, tako da smo osim kombija, više puta bili prisiljeni gurati do vrha Sljemena ako smo htjeli dolje. Prvi bajk sam složila kad je ljudima dopizdilo da im kradem bajkove i u zamjenu im ponudim svoju ragu za vožnju po gradu.

4. Kao cura, na kakve prepreke si nalazila?
Na samom je početku bilo svega, sjećam se čak i podsmjeha u stilu „Što će to tebi?!“ kad sam složila u to vrijeme solidan hardtail. Hvala ljudima koji su vjerovali u mene od samog početka i svih ovih godina u nijednom trenutku nisu izgubili vjeru. Ekipa s početka priče danas se može vozit sa mnom… Samo ako ih pričekam )

5. Jesi li jedina cura u HR koja se aktivno bavi MTBom?
(Kakvo je stanje u drugim državama, npr. Sloveniji?)
Na sreću ne Moja prva godina natjecanja bila je poprilično siromašna što se konkurencije tiče, ali s vremenom ih se počelo pojavljivati sve više, tako da više nije dosadno. U Sloveniji je stanje slično i nadam se da će tako i nastaviti.

6. Koje su prednosti toga što si cura u ovom sportu?
‘ko ti je rekao da sam cura?

7. Koliko treniraš dnevno? Jesi li si se odrekla nečeg zbog MTBa?

Iako nije baš najpohvalnije, moram priznati da sam malo odgodila faks, no to me ne brine, jer znam da ću sve nadoknaditi onda kad će za to biti vrijeme, zasad to vrijeme još nije došlo.
Po pitanju treninga stvar je dosta šarena, jedino što je uvijek isto je da mi je to svakodnevna obaveza. Ima perioda kad se zanesem pa kampiram u WC-u (World Class centru), a ima i onih kad se prepustim u ruke stručnjaka Ede, pa sam gotova u dve čuke. Što se treninga na bajku tiče, najčešće vozim sa susjedima Slovencima.

8. Privatni život i ostalo, kako se uklapa sa sportskim?
Moj privatni život je sportski pa nemam problema oko uklapanja.

9. Ozljede su česte u ovom sportu, kakva si ti s njima? Koja ti je motivacija da se digneš i nastaviš dalje?

Dobre smo si hah… A ostalo mi je još nekolicina čitavih kosti, malo ih je al su tu.
Kod mene je slučaj da ne padam često, al kad padnem, onda ne mrdam slijedećih par mjeseci. Konkretno kod zadnje, trenutno aktualne ozlijede nisam ni pala, ali okolnosti su bile takve da to nije ni bilo potrebno. Motivaciju nisam nikad morala tražiti, to ili je u tebi, ili nije. Ili će te ozlijede gurnuti nazad, ili ce te ojačati. Moram priznati da mi u nijednom trenutku, čak ni nakon težih ozljeda nije palo na pamet da odustanem od svega. Osim toga, kako bi rekao moj prijatelj, padaš zato da bi se ustao.

10. Imaš li podršku i razumijevanje obitelji?
Ne mogu reći da nemam, ali to nije u onom obliku koji bi meni najviše odgovarao. Bilo bi sve puno ljepše i jednostavnije kad bi pokazali interes za to. Nisu najsretniji izborom sporta, ne znaju previše o njemu, nisu upućeni onoliko koliko bih možda ja voljela da jesu, zna se dogoditi da ni ne znaju da sam na utrci, ali zato mogu računati na njih kad su u pitanju životinje koje nažalost ne mogu vući sa sobom.

11. Tko su tvoji uzori?
Svi koji ubijaju na dva kotača

12. Koji su tvoji ciljevi u budućnosti?
Živim iz dana u dan, nisam jedna od onih koji imaju nacrte za slijedećih nekoliko godina. Trudim se slušati svoj instinkt, živjeti što punijim životom, otkrivati vlastite granice i što je više moguće pomicati iste, pa kud dovede.

13. Što možeš poručiti drugim curama koje se želele baviti MTB-DH?
Jedino da ne budu glupe i ne idu glavom kroz zid. Ništa ne dolazi preko noći, pa tako ni iskustvo koje je u downhillu jedan od najbitnijih faktora.

14. Što kažu momci koji su sporiji od tebe?
Najčešće ne kažu. lol.

15.Najbolji rezultati?
Uspjela sam zadržati titulu državne prvakinje 3 godine zaredom, pobjednica sam DH Kupa Hrvatske 2008. godine.

Zahvaljujem se sponzorima: Marko projekt, Utopia, R.S.P. ,itc, Wolf…

Intervjuirao: Vinko Miketek