4. Priločki MTB maraton

June 1, 2012 Nema komentara »
4. Priločki MTB maraton

U nedelju 27.05.2012. održan je 4. po redu Priločki MTB maraton.
Propozicije su ostale nepromijenjene, ukratko pobjednik je onaj koji najbrže savlada ove kontrolne točke počevši iz centra Preloga:

KT1 – Kalnik, KT2 – Ivanščica, KT3 – Mohokos, KT4- Prelog.

Ruta od točke do točke je po vlastitome odabiru (XCP maraton).
Ovako to izgleda iz satelita.

slika

I optimalan visinski profil. Minimalno 2000m n.v. penjanja.
slika

Slijedi kratak izvještaj iz moje perspektive sa slikama od portala 3sporta (http://www.3sporta.com – zahvaljujem!)
Na startu se okupilo oko 60-ak biciklista, brdskih i cestovnih, triatlonaca i ironman-a, spremnih na jaču doze patnje, ali i adrenalina. Start je započeo eksplozijom petarde točno u 8.00h, u sunčano i toplo kasno-svibanjsko jutro. Već samim pregledom pred-prijava znalo se tko su favoriti za prvu petoricu. No utrka je tek počela i ulogu favorita treba opravdati. Kao i prijašnje godine formirala se grupa onih koji ganjaju rezultat, i onih kojima je cilj završiti (preživjeti) maraton. Meni je bio cilj da si poboljšam prošlogodišnje vrijeme za pola sata da si opravdam svo to silno treniranje i propuštanje vikend-izlazaka s ekipom. Ja sam se ugurao u ovu prvu skupinu jer sam imao cilj da s brzom grupom izađem van Kalnika a dalje se prikapčim nekome sa ritmom sličnim mojem. Odmah nakon starta prvi grupu je predvodio Marko Domislović (Mrgud) čovjek koji zna najkraću i optimalnu rutu žmirečki, poznati varaždinski MTB maratonac.

slika

Taj početni asfaltni dio svi se vozimo za njim na čelu usput pozirajući službenim fotografima. Pun sam energije, odlično se osjećam, temperatura idealna, vjetra nema, sunce ugodno grije, čuje se samo zujanje guma po asfaltu.

slika

Nakon početnih 10-ak km po asfaltu ubacujemo se kod mjesta Slanje u šumski makadamski put planine Kalnika. To je vrlo ugodna makadamska cesta mjestimično tako upeglana da se ima dojam kao da se vozi po betonu. Iako je nagib lagana uzbrdica ne smanjujemo prosječnu brzinu. Svi se i dalje vozimo u grupi, a lagano nam se priključuju i ostali koji su do Slanja odabrali druge (lošije) varijante puteva. Prvi jači uspon počeo je masovnim šaltanjem na niže brzine, a zatim i sinkroniziranim pištanjem pulsmetra. Nisam ni trebao zapaziti znak na kojem je pisalo 13%. Na tom usponu dolazim na čelo zajedno s Hrvojem Džankom, a na par metara iza nas su Nikola Prprović, Mihael Tomšič, Tomislav Bermanec i ostali iz prve grupe. Svi zajedno peglamo žestoko na usponima kao da se ide samo na Kalnik. Pošto meni više pašu usponi, nisam htio da mi Hrvoje pobjegne pa sam tiskao pedale kolko god je išlo. Hrvoje, Nikola i ja se malo dalje odvajamo kod drugog uspona u Kalniku, no kad spusta za selo Kalnik opet se svi spajamo i grupno guslamo do sela Kalnik. Hrvoje, Nikola i ja malo ubrzavamo da se odmaknemo od kolone da ne bi gubili vrijeme kod točenja bidona na KT 1- Kalnik. Iz sela Kalnik na KT1 vodi cestovni uspon koji vadi dušu i tu je bila prilika da se odmaknemo. Nas trojica još bolje pritiščemo, a ja dolazim prvi na KT1 Kalnik gdje spazim dečke iznenađene mojim dolaskom. Tek su se pakirali iz auta :). Prijavljujem se mobitelom, dečki mi toče bidon, gutam prvu čokoladicu i nisam se ni stigao okrenuti kad vidim da Hrvoje već kreće na mali uspon pa spust s Kalnika. U to vrijeme već dolaze ostali iz grupe na prijavu i već se stvorila mala kolona za dragocjenu vodu. Trpam čokoladicu u usta i #prosto# za Hrvojem. Nakon KT1 treba savladati mali kratki uspon, ali je dosta strm, i friško je potepen dosta oštrim kamenjem. Vozim se kao po jajima samo da ne bušim gumu. Nakon tog malog spusta Hrvoje i ja se spuštamo dolje predvodeći ostale maratonce. Spust s Kalnika u kamenolom Ljubeščica je najljepši dio maratona. To ja kombinacija planinarskog puta, singltrekova, usjeklina i šumskih puteva kroz potoke. Ne spuštam se ful brzo jer čekam Hrvoja koji je dosta oprezan na spustu. Izbijamo na makadamski spust u Ljubeščicu, pijemo malo vode i već nas stižu ostali iz grupe predvođeni Mihaelom i Tomislavom. Projurili su kraj nas a Hrvoje i ja za njima. U sveopćoj jurnjavi makadamom, zbog mini-hupsera i nastalih vibracija ispada mi jedan bidon, u kojem sam imao najdragocjeniju tekućinu posebno slaganu za maraton – otopljeni magnezij i žlićica guarane. U tisućinkama sekunda razmišljam da li da prikočim, stanem pa se vratim po bidon, ali tko ga j***. Ekipa napred nemilosrdno dere cestu i pitanje je da li bi ih ikada stigao. Nakon što smo odradili Kalnik slijedi peglanje ceste. Tu se opet grupno formira ekipa. Svi favoriti za pobjednika maratona su tu osim Roberta Setnika-Oskara (trostruki ironman!). Svi se ogledavamo gdje je. Netko iz šume nas obavještava da je imao peh s gumom na Kalniku, ali i da je osposobljen i da napada Ivanščicu! Asfaltna cesta do podnožja Ivanščice je malo dosnjikava, ali dobro dođe da se pripremi psiha za uspon na Ivanščicu. Izmjenjujući se na čelu, nas desetorica peglamo kroz Orehovicu, Beletinec, Ivanečku Železnicu pa Prigorec. Kod ulaska u Prigorec počinju značajniji usponi gdje Hrvoje i Nikola planirano kreću napred, ja ih pokušavam loviti i imati na vidiku, dok ostali zaostajaju više od 50m. Slijedi uspon do podnožja Ivanščice gdje je izvor Žgano vino. Tamo srećem Nikolu koji toči bidon i priprema se za najteži dio dionice- uspon na Ivu.

slika

Točim bidon i ja, stavljam neki iso-prah s okusom naranče, jedem snikers, i zaboravljam uzeti magnezij – što se pokazalo najvećim propustom na maratonu! U taj tren dolaze do izvora Mihael i Tomislav koji bidone toče na izvoru u ležećem položaju bez silaska s bicikla :)

slika

Nikola i ja krećemo na uspon, fotografi nas slikaju, sve je super (bilo)! Slijedi uspon na Ivu koji svaki pojedinac doživljava na svoj način, svaki ima neku svoju formulu, kako to izvoziti nakon 100km puta. Hrvoja naravno nema na vidiku jer je on ipak međimurski kralj MTB maratona, skupa s biciklom ima 65kg, izraz uspon ne postoji u njegovom mentalnom sklopu. Nikola i ja zajedno peglamo gore, u tišini patnje. Kod zadnje trećine uspona dolazi ono čega sam se javiše bojao – grčevi u nogama. Kad lijevog kvadricepsa me snažno zarezalo, stajem na usponu na tu bolnu nogu, silazim s bicikla, stajem na desnu- također me zarezalo još jaće. Pokušavam se sagnuti, listovi počinju pulsirati – takve grčeve nisam nikad doživio. Kvadricepsi skočili van poput lubenice- uplašio sam se da ću možda morati odustati od maratona! U takvome sagnutome položaju ostajem koju minutu – dvije te počinjem masirati bolne mišiće. Stavljam šumeću tabletu u bidon i pijem pola litre tekućine. Mišići se smiruju, a ja nakon takve pauze počinjem gurati bicikl uzbrdo kojih 200m – ne usudim se voziti. Nije prošlo ni par sekundi i već iza mene se naziru konture drugih natjecatelja pa skačem na bicikl i odradim tih kilometar uspona do vrha Ive i KT-Ivanščica. Kod kontrolne točke bi me trebala čekati, prema propisu organizatora, capriciosa. Tako je i bilo! Prijavljujem se na kontrolnoj točki, točim bidon, i na brzinu se trpam trokutom pizze koja je odlično pasala u tom trenutku. Na kontrolnoj točki me obavještavaju da sam trenutno treći, da je Nikola ispred mene par minuta, a Hrvoje je sigurno već negdje na ravnici za Mohokos. Pizzu sam žvakao putem spusta po Prekrižju. Spust po Prekrižju je posebna priča. Šumsko-planinarski put, razrovan terencima, kvadovima, motokroserima, izderan vododerinama, rasut rahlim gromadama kamenja. Izrazito ne-atraktivno za spust (za razliku od Mrzljaka) i vrlo obečavajuće za havariju i pad jer nakon uspona na Ivu koncentarcija i fizička sprema dosta opada. Nikad više ne idem s Ive po Prekrižju! Pošto Ivu redovito vozim drugim biciklom, spust je poprimio drugu dimenziju. Ne naučen na visoki sic (zaboravio ga spustiti u silnome žaru natjecanja) i na takav položaj na biciklu, jedna gromada kamena me baca naprijed, ne uspijevam se zaustaviti, naglo kočim, padam s bicikla ali bez ozljeda ili drugih težih posljedica po biciklu u tom trenutku. Ipak, nakon izlaska na asfalt u Prigorcu primjećujem da je stražnja guma polu-prazna! Stražnju gumu (furious fred) sam dosta oštetio, prepičila se zračnica s (joe-s) tekućinom, ali se ubrzano zadihtala kako sam se spuštao. Spustem u Ivanec ugledao sam iznenađeno Nikolu koji ima veliki peh-otkazuje mu prednji mjenjač i odustaje od natjecanja. Vjerujem da bi bio među prva tri (prošle godine bio je treći!) da je nastavio. U Ivancu na benzinskoj pumpi stajem s ciljem da napumpan gumu. Kako sa povećao tlak, guma je propišala. Ne razmiščjam ni sekunde već mijenjam zračnicu! Primjećujem da je iščupan cijeli komad ripne gume na nekoliko mjesta –a unutarnja zračnica s vrlo velikom rupom. Mjenjam stražnju zračnicu , pumpam na skoro 4 bara, dopumpavam prednju jer me čeka 99% asfalta do Mohokosa pa Preloga. Svo to mjenjanje zračnice na benzinskoj pumpi trajalo je 10-ak minuta, a u međuvremenu pretiću me Dubravko, Mihael,Ivan Tomislav, Roberto.. I odlaze daleko od mene kad sam se ja priključio na cestu. Slijedilo je monotono peglanje do Mohokosa s vjetrom u prsa. Sam samcat, nigdje na vidiku ni napred ni nazad peglam prema Varaždinu, pa Pušćinama, skrećem Za Gornji Hrašćan, pa u Črečan, gdje makadamskim putem izbijam u Križopotju i dalje krećm na međimurski monteverest. Prijavljujem se na KT Mohokos, točim bidone, saznajem da sam trenutno 7., da je prvi trenutno Hrvoje. Tu sam već dosta iscrpljen, već mi je slabo od slatkoga i samo jedva čekam da dođem do Preloga (15-ak km). Opet slijedi monotoni dio dionice do Čakovca, Ivanca. Kod nadvožnjaka u sv. Križu gladam u daljinu ako me tko naganja – ali nema nikoga. Malo razgledavam po okolnim poljima, još samo 5 km do Preloga. Zadnjih 5 km mi je već bilo dosta svega, vozim tek tolko da se ne ohladim, ne gledam napred na cestu nego lijevo uz bankinu gdje brojim stupiće. Ukupno ih je 126 do Preloga.
Ulazim u Prelog, svi mi čestitaju, kalvarija je konačno gotova, saznajem da sam poboljšao vrijeme više nego očekivano, moji klubski kolege odlični: Hrvoje je prvi, Mihael traći!

Ukupno je to bilo 160km, više od 2.000 m .n.v. penjanja, vrijeme: 7h 15min.

Najbolji:
1.Hrvoje Džanko
2.Roberto Setnik – Oskar
3.Mihael Tomšić i Ivan Janušić
4.Tomislav Bermanec
5.Dubravko Bituh

slika

Ostali rezultati:
http://www.bk-prelog.hr/forum/viewtopic.php?f=5&t=306

Video:
http://www.youtube.com/watch?v=Sg-I2Fv- … tu.be&hd=1

Organizacija od strane BK Prelog bez ikakvog propusta!
Vidimo se opet druge godine!

Komentiraj tekst

Moraš biti prijavljen da bi komentirao tekst.