Izvještaj: Europsko prvenstvo u Trialu by Matija Britvec

July 5, 2013 Comments Off
Izvještaj: Europsko prvenstvo u Trialu by Matija Britvec

U švicarskom Bernu je od 21. do 23. lipnja održano europsko MTB i TRIAL prvenstvo. Dalek put i veliko natjecanje vrijedni su izvještaja.

Pa da krenemo od početka…..

Cijela organizacija puta za Bern dogodila se relativno brzo i neplanirano. Naime, uz mlade XC vozače, u zadnji sam čas uskočio i ja i moram priznati da sam od početka bio iznimno sretan zbog toga, ali istovremeno i nervozan, jer je ipak Europsko trial prvenstvo nekako i više cijenjeno od Svjetskoga i znao sam da će svi najjači vozači iz Europe biti tamo.

Oni koji me poznaju, znaju da ništa ne volim više od putovanja, pa ni ovo nije bilo iznimka. Put je bio dug, ali je nekako brzo prošao u nadi da što prije vidimo Bern, stazu, sekcije i samo natjecanje. Po dolasku u Bern, od naših reprezentativaca XC juniori prvi su nastupili. Utrka je bila napeta i s guštom smo svi navijali i bodrili ih. Drugi dan, petak, bio je dan za mene i trial. Moram priznati da bih taj dan ujutro platio koliko god, samo da ne moram voziti, jer je nastupila trema.

Ovo mi je najveće natjecanje na kojemu sam nastupio, ali sistem je isti – prijave, podizanje brojeva, gledanje i obilazak sekcija, kojih je 6 i voze se dvaputa te samo zagrijavanje na warm up sekciji s najvećim imenima Europskog kupa. Čak se i samo radi toga isplatilo doći u Bern. Nevjerojatno je gledati s kojom lakoćom i preciznošću najbolji u Europi odrade zagrijavanje. Tako nešto vidjeti prije samog natjecanja, natjera te da se zapitaš što zapravo radiš tu….

Trenutak prije natjecanja, podižem svoj karton s bodovima sa sekcija i čekam da me prozovu da mogu krenuti sa samom vožnjom… Sva sreća da mi trial vozači ne nosimo satove koji broje otkucaje srca.

I onda start. Imao sam neki plan kojim redom ću odvoziti sekcije i tako sam i išao. Tri su mi sekcije bile izuzetno teške i odmah sam se pomirio s rezultatom na njima. Ostale tri sam se „borio“, ali moram priznati, iako ne volim tražiti izgovore, no trema, neiskustvo i nedostatak ljudi s kojima inače vozim i treniram učinili su svoje.

Da ne opisujem svaku grešku koju sam napravio ili nisam, reći ću samo da sam sada, kad hladne glave razmislim, zadovoljan cijelokupnim putem i rezultatom, ali sam cijepidlaka pa moram reći da nisam zadovoljan kako sam odvozio neke sekcije. Ali dobro, ipak sam vozio u polufinalu Europskog kupa.

Poslije natjecanja, naveče, kad mi je prijatelj iz Mađarske javio da sam 19. u Europi i čestitao mi, ipak me obradovalo i usrećilo.

Dan nakon polufinala koje sam vozio, bilo je finale koje su vozila osmorica najboljih. Taj dio ne mogu opisati. Tako nešto gledati uživo nevjerojatno je iskustvo. Meni inače najdraži vozači, braća Francuzi, Giacomo i Gilles Coustellier, koji je na kraju i pobijedio, vozili su nevjerojatno. Čini mi se da je Gilles trenutno nekoliko sezona ispred svih ostalih.

Na samome kraju našeg boravka u Bernu gledali smo elite XC utrku, koja je za mene bila također novo i lijepo iskustvo. Povratak kući obično brže protekne pa smo za čas bili natrag u Lijepoj našoj. Slijede mi još neka veća natjecanja po Madjarskoj, pa se nadam da ćemo se opet čuti s lijepim vijestima.

Želio bih ovom prilikom zahvaliti: Kristini Kodrnji, Tomislavu Lončaru, Želimiru Pukšaru, Luki Čanku tesvojim sponzorima: Proteajaska, biketial.si , Optika nova, Sport lab i Klubu koturaša Jastrebarsko.

Matija

 

 

Komentari su zaključani.