KRV I ČAST

Posted by admin as Kolumne

Danas sam zaradio svoju prvu prekršajnu prijavu za remećenje javnog reda i mira. I opet, bio sam kod starog. I opet smo vodili razgovor o našoj budućnosti. I opet sam iz stana izašao gnjevan. I opet sam izašao iz haustora a vani je i opet bilo prejebenovruće. I opet sam biciklom krenuo na posao.

I sve to mi nije bilo cool. Ali znate ko je bio cool?

Cool je moj frend Borna s džipom. Ili kako li se već zvao kreten koji mi je u svom oh-baš-fensi-Land-Rover-Freelanderom-boje-trešnje izletio iz one ulice koja se s Tkalčićeve penje na Novu Ves.

Ciknija san biciklin ulijevo, tip je nagazio na kočnicu i mimoišli smo se za manje od po metra. Ja sam okrenuo glavu i dobacio mu nešto u smislu ”retardirani idiote, pazi kako voziš” a on meni ”kak se to voziš, seljačino mala”. Onda sam ja nagazio na kočnicu i došao do njegovog džipa, on je otvorio prozor, pa smo malo prodiskutirali o prednosti u prometu, pješačkim prelazima, gledanju lijevo i desno prije nego nagaziš na gas, brzini moje vožnje, sve sočno popraćeno znojem sa čela i još nekoliko glagola koji su vizualno opisivali naša minorna mišljenja o onom drugom. Onda sam ja krenuo ća, i nakon toga mi je sljedećih 10ak sekundi prošlo u nekakvom adrenalinskom stuporu, jer nakon što sam čuo tipa kako zamnom viče ”jebem ti mater primitivnu” pretpostavljam da se desilo sljedeće:

Okrenuo sam bicikl i krenuo prema ‘Borni’. Žuč mi je došla do mozga. Proderao sam se ”Kome ti psuješ mater, Boga™ ti je*em, ajd izađi van, ubiću te!!!”

Onda je on zaustavio džip i izašao van. Krenuo je prema meni. Ja sam sišao s bicikla, i nasrnuli smo jedan na drugog. 2 sekunde nakon toga letio je zrakom i neslavno završio svoj trajektorij na asfaltu, dok sam se ja zadnjim snagama spriječio da ne kleknem na njega i u pravom ”ultimate fight” stilu mu ne zavarim još jedno 5-6 šamarčina.

Nažalost, zdrav razum je nadvladao. Izderao sam se ”Šta si izlazio iz auta, xyxyxyxyxyxyxyxyxyxy xyxyxy xy xyxyxy xyx yxyxyxyyyx yxyxy (ubaci 17 psovki po vlastitom izboru)” te ga pustio da se ustane. Opet mi se unio u lice, opet je zdravi razum nadvladao i nisam mu otšerafio glavu i nabio mu je pod crijeva.

Onda je on počeo urlati ”Zvaću policiju” pa sam se ja zaderao ”Zovi!!!”

Zvao je. Još smo jedno 10 minuta čekali murju, koja je došla, poslušala naše priče, zapisala naše podatke i otišla ća.

Epilog?

Po prvi put u životu je neko zbog mene zvao policiju. Ići ću na sud. Remećenje javnog reda i mira. Uvaliće mi neku kaznu.

Tip ima razderani lakat i koljeno i vjerojatno vrlo poljuljano samopouzdanje.

To mi baš i nije trebalo.

Da imam priliku vratiti vrijeme i ponovo to sve ponoviti…

… napravio bih isto.

Vi nemojte.

Peace & keep on ridin’

P.S.

Svojom zadnjom kolumnom sam što povrijedio, što osupnuo a što ražalostio određen broj ljudi.

Ovim putem se ispričavam. Ali to sam ja, htjeli vi to ili ne.

Sorry.