Ljeto kad je ubijao Pelinkovac

January 19, 2008 Comments Off
Ljeto kad je ubijao Pelinkovac

OK. Puno toga želim napisat pa nisam siguran kako će to ispasti.

Prvo i prvo da objasnim onu poruku koja stoji u just in. Prije tjedan dana sam Markecu poslao poruku da počinjem pisat novu kolumnu. Što je u tom trenutku bila istina. Naime, imao sam jebačku ideju o kratkoj priči koja bi se zvala “5. jahač apokalipse” u kojoj sam htio na jedan simpatičan i nadasve duhovit način opisati svakodnevni život 4 jahača apokalipse, sa Bolešću u glavnoj ulozi. Htio sam se malo zahebavat na foru da se Bolest upravo vratila sa poslovnog puta iz Kine gdje je držala seminar demonima o utjecaju SARS-a na ljude. Glad bi bila (kao i obično) u kuhinji, u obličju Christine Aguilere, i prolazila bi kroz svoju bulimičnu dnevnu rutinu. Rat i Smrt bi se vraćali iz Iraka… i tak.
No, nije bio pravi trenutak, tj. moje moždane vijuge nisu bile dovoljno stimulirane zbog toga što zadnjih tjedan dana učim “Nabavno i materijalno poslovanje u trgovini” koje je otprilike onoliko bezumno i dosadno koliko je bezuman i dosadan sam naziv predmeta. Probao sam ali jednostavno nije išlo.

Osim toga sam malo igrao i “Morrowind” a to vam objašnjava sve.

Takvo ne-stanje svijesti me držalo do jučer. Jučer se desilo nekoliko zanimljivih stvari.

Za početak – sa prekjučer na jučer sam ostao zarobljen u frendovom stanu. Oko deset sam počeo pisat skriptu za “NMPuT” i negdje oko jedan odlučio da ću završit poglavlje o šifriranju i onda idem doma. U jedan i sedamnaest minuta vani je započeo prolom oblaka. Pričekao sam do tri, kada je kiša prestala ali je zato počeo uraganski vjetar. Odustao sam od svega, legao na trosjed i zakrmio. Ujutro su moji frendovi (Fisch i Slave, dabogda vam istočni vjetar odnio hemeroide) otišli na posao i ostavili me u stanu. Bez hrane. Bez ključeva. Što je značilo da nisam mogao izaći van da si kupim hranu. Tj. mogao sam izaći ali se ne bi mogao vratiti da uživam istu. Tj. mogao bih čak i uživati istu ali ne u stanu što mi je bio najbitniji detalj. Tako da sam ostao u stanu bez hrane. Jedino što sam našao bio je komad starog kruha i neki margarin. Za taj isti margarin sam u 5 popodne saznao da mu je vjerojatno isteko rok trajanja. Suit.

Kasnije sam imao nepriliku vidjeti onaj real-life pornić iz Splita – 2 lapana koji tvrde da su menađeri za manekenke, 1 glupača koja želi postat manekenka u Milanu i video kamera. Šetanje u donjem rublju, pa šetanje u nikakvom rublju, pa pitanje “a kakva si u pušenju” pa odgovor “neću ja nikome ništa pušit” pa nakon toga pola sata trpanja u usta i pićić. Anriil, čovječe.

Nakon toga sam se otišao nać sa đevojkom u grad. Malo smo si pospikali i družili se i onda sam krenuo natrag da dovršim skriptu. Prije toga sam navratio do KSET-a gdje me Alan (Alane, dabogda ti Crveni Zmaj oduzeo rizle) pozvao na Blind Guardian večer. Fantasy power metal nisam slušao već par godina pa rekoh sam sebi “Odoh na pivu i malo se nasmijat”.

Sve je krenulo nizbrdo kad sam naručivao prvu pivu. Simpatična šankerica me pitala “Oćeš možda deuce-vodkhu?” Pošto sam ja jednostavan tip odgovorio sam “Da, ako je besplatna!” našto je ona rekla “Pa ni nema drugačije u KSETu” na što sam ja rekao “Zakon” našto mi je ona natočila djusvodku. Popio sam pivicu, popio sam DV, pojeo malo kokica, zapalio čak i cigaretu od duhana (udari me Bože© govnetom po čelu radi tog grijeha) i malo mahao glavom na antologijsko-epske-fantasy-metal rifove Slijepog Čuvara. Pa rekoh sam sebi “Ma idem ja po još jednu pivicu” i tako sam došao do šanka i onda se ponovila scena prve narudžbe – još jedna djus vodka je bila u mojim rukama.

Znam ja što vi svi sad mislite, a naročito što misli moja cura dok ovo čita. Kak on to misli da mu je neka šankerica davala besplatne đus-vodke. Ili sere ili sere. Ne vjerujem.
Rješenje je jednostavno – mi ljudi koji zarađujemo nofce poslužujući ljude poput vas alkoholom u klubovima iza zaklona šanka imamo neku nepisanu vezu. Kad prepoznaš šankera iz drugog kluba u svojem klubu uključiš svoju najprijateljskiju stranu i poslužiš ga uz maksimalnu susretljivost jer ćeš jedan dan doć i ti kod njega i onda će on biti takav prema tebi. Eto. Čisti respekt ljudi iz branše.

I tako sam popio i drugu pivu i drugu đus vodkhu. Pojavili su se još neki kompići pa smo se počeli zafrkavat i alkohol je uzeo maha i krenula je zajebancija i čini mi se da sam nakon treće pive upao u kung-fu sukob sa Normanovom curom (Normane i djevojka mu, dabogda vam Zapadno More donijelo bocu s porukom tople ljubavi) gdje sam apsolutno dominirao koristeći svoj drunken master stil boksa.

Za one koji neznaju što je Pijani Boks, odite do svoje kuhinje, uzmite ribež, okrenite ga na onu stranu za ribanje najmanjih komadića, izvadite svog malog i žestoko trljajte vrh glavitja o ribež 7 minuta dok kontemplirate svoju ignorantnost. Nakon toga odite u videoteku i posudite si Jackie Chanov “Drunken Master 2″, pozovite sve svoje ostale frendove koji su si isto tako naribali glavitje, smotajte nešto i pogledajte film.

No, da se sa glavića vratim na svoju kolumnu (mrzim kad zabrijem na penise. Jel se to i vama događa? Ne? Hm…OK, zaboravite da sam išta rekao…) Evo opet sam zastranio. Dakle, Normanova cura™ i ja smo imali svoj sukob koji je uključivao i pozdrav “Buddha’s name be praised” i samu borbu u kojoj sam uspio toliko dobro isfurat Pijani Boks da sam tokom fajta završio na podu, udario dvoje ljudi koje uopće ne znam i ostao bez tenisice. Ali nakraju sam ja bio taj koji je rekao “Your kung-fu is not good enough.”

Bila je ponoć, satovi su stali a i KSET se zatvarao. Zadnjim snagama sam uključio šarm i nažicao šankere da mi prodaju još jednu pivu. Rekli su da imaju samo crne pive a ja sam rekao “My dick is bursting” ali na hrvatskom a oni su mi dali pivu. Čistači su me počeli tjerat van a ja sam, ako se dobro sjećam, zaurlao “Jel ima ovdje neko d*oge!?!?”.

Neko je rekao “Imam ja.” I onda sam upoznao Krokija. Kroki je tip koji je bio u KSETu sa neke 2 frendice, ruksakom, vrećom za spavanje i gitarom. U 1.15. je išao na vlak za Rijeku. Izašli smo van a on je vidio moj bicikl i rekao “Uuuuu.”

E, sad dolazi onaj dio kolumne kad ja povezujem bezumnu spiku sa biciklizmom. Molim da primjetite nevjerojatno intuitivan i zanimljiv način na koji to izvodim.

I da sam upravo sad uvalio “Wet Willya” maloljetnoj sestri Fischerove cure. Ako ne znate što je “Wet Willy” ponovite postupak koji su napravili oni koji ne znaju što je Pijani Boks.

UGLAVNOM, Kroki i ja smo počeli pričati o biciklima. Dok je on pričao o tome kako ima specku i 2 montića i kako mu je jednom autobus zgazio bicikl ja sam frkao i rekao “Bicikli su zakon”. Dok je on pričao kako je mijenjao mašinice i centrirao kotače ja sam rekao “Najbolje je sam popravljat”. Dok je govorio kako ne kuži ekipu koja se vozi javnim prijevozom i kako on uvijek ide biciklom ja sam rekao “Mrzim tramvaje” i zapalio. Onda smo još pričali o gumama, prednostima i manama aluminijskih obruča i čeličnih rama, vožnji po cestama specijalkom i spuštanju sa Sljemena na montiću s 2.5″ gumama i cijelo to vrijeme ugodno proveli uz smotuljak papira s duhanom i još jednom Biljkom unutra i žarom s jedne strane i 2 budale s druge.

Otprilike negdje na 93% uživanja moje rukotvorine sjetio sam se još jednog svojeg prijatelja, Pinte. Pinta je prije 2 godine tvrdio da je najbolje pit alkohol do ponoći a nakon toga pljugat znatevećšta. Sjetio sam se kao sam mu se samo smijao dok mi je iznosio tu svoju teoriju i kako sam se još više smijao dok je 5 sati kasnije povraćao kao svinja ispred Močvare i kako sam se najviše smijao kad mi je tri dana kasnije rekao da sam bio u pravu kad sam mu rekao da je to užasno glupa teorija.

Stara poslovica kaže da pametan čovjek uči na tuđim a budala na svojim greškama. Da ne duljim, povraćao sam u KSETu i gurao bicikl do Glavnog kolodvora jer sam imao vrlo velikih problema sa shvaćanjem koncepta sile teže, vektora brzine i smjera i interakcije s ostalim sudionicima u prometu te njihovih vektora brzine i smjera. Jedino osjetilo koje je funkcioniralo kako treba (i bolje nego inače) bio je moj sluh jer sam vidio trostruko, koža mi je odrvenila, jedino što sam mogao okusiti bila je moja želučana kiselina koja mi se zalijepila za grlo a njušio sam samo tu istu želučanu kiselinu jer sam, naravno, povračajući ispustio dio sebe i kroz nos.

Mislio sam gurati bicikl do Sopota ali me čopor bijesnih pasa koji se pojavio u blizini uvjerio da bih trebao bar probat razvit veću brzinu od one teturanja. Pokušao sam se držati one strane pločnika koja je udaljenija od ceste ali čim bih prestao intenzivno razmišljati o tome zakrivudao bih i napravio oscilaciju od par metara ulijevo ili udesno. Malo sam se otrijeznio kod NSB-a gdje sam vidio 2 policijska auta, kamion HAK-a, razbijen auto na cesti i još jedan prevrnut na krov na pločniku. “Tako vam i treba kad vozite pijani, pi*da vam materina glupa” rekoh sam sebi.

Cijelo vrijeme sam razmišljao kako moram zapamtiti sve što mi prolazi kroz glavu jer ću baš o ovome sutra pisati kolumnu (što sad upravo i radim). Negdje na početku Jadranskog mosta (valjda je Jadranski, onaj od NSB-a do INA-ine zgrade) prošao sam pored policijskog auta. Murjak je ušao u auto dok sam bio 10 metara od njih i taman su kretali dok smo se mimoilazili. Hvala ti Bože® da se negdje u gradu događao kriminal i da su momci morali na intervenciju inače bi me ziher zaustavili zbog mojeg osebujnog načina prelaženja mosta na biciklu u krivudavoj liniji krvavih očiju. Nastavio sam prelaziti most i pamtio:”Pored mene je prošao autobus iz Gorice. I crna Alfa. I zeleni Hyundai. Prošao sam pored 2 šahta. A pred kraj mosta sam iza sebe čuo karakterističan zvuk biciklističke gume koja tare o asfalt. Neznanac mi se približavao i pitao sam se kako će izgledati taj Night Rider…” a iz razmišljanja me prenuo glas koji je izrekao “Kaj je pederu, kam ideš?”.

A ono Branimir. Iz kluba Kaos. I jedan od mojih Močvarnih kolega. Na svojem malom trials bajkiću. Simpatičan momak koji se kuži u tehniku i bubnja u trećerazrednom metal bendu jebenog imena “Usud”. I onda sam mu odgovorio “E, pijan sam ko pitjka i upravo razmišljam o kolumni u kojoj ću napisat sve što mi se večeras dogodilo i upravo sad si i ti postao dio te kolumne, tako da pazi što govoriš”. Brane je prokomentirao moje stanje koristeći riječi “izgledaš”, “kao” u skraćenom obliku, “kurac”, kratku stanku koju bi opisao kao zarez i onda “pijana” i “budalo”.

Do mojeg haustora vozili smo se, on bolje, a ja lošije, laganim tempom, a za to vrijeme sam mu ukratko prepričao sve što ste upravo pročitali. Kad smo stali ispred mog ulaza pričali smo još 15 minuta što o sicevima i o tome kako bi mu htio prodat svog Z5 jer ću si ja nabavit Döitđampera i o tome kako ćemo se jebeno navozit ove godine na Visu (www.otokultivator.org) i još masu toga. Rastali smo se i ja sam otišao kući a on isto tako.

TEK KAD SAM DOŠAO DOMA SAM SHVATIO KAKO SAM SJEBAN. Trebala mi je cijela vječnost da svežem lancem bicikl, pogodim ključevima bravu i uđem nečujno u stan. U roku od odmah sam otišao u kupaonu i pokušao povraćati. Znao sam da neću moć ali sam morao probati. Vidite, ja imam jedan ritual u takvim situacijama: uđem pijan u stan i odma odem u kupaonu probat povraćat. To nikad ne urodi plodom već se samo umijem da malo dođem k sebi i onda odem u krevet da probam zaspat a pored kreveta si stavim bateriju. Nikad ne uspijem zaspat zato jer mi se soba vrti i odmah mi pozli pa za svaki slučaj nakon otprilike 49 sekundi opet odem u kupaonu probat povraćat. Ni drugi put nikad ne uspijem, i onda popijem malo vode iako znam da ću upravo zbog te vode povraćat čim sljedeći put legnem u krevet. Onda odem leć u krevet i , predvidljivo, tada krene navala. Uzimam bateriju i palim ju, velikom brzinom i uz maksimalni napor što nečujnije jurim u kupaonu gdje proklinjem sva božanstva svijeta dok mi se želudac i jednjak grče da bi izbacili svijetlosmeđežutu masu alkohola i želučane kiseline i, kao u sokićima i kečapima, do 30% suhe tvari, ovisno što sam taj dan jeo i prije koliko je to bilo. Ispuštam tekućinu kroz usta, nos i kožu u prevelikim količinama, dehidriram, sjedim na rubu kade gledajući u školjku i kontempliram mogućnost da zaspem tamo. Shvaćam da ostatak moje “obitelji” ne bi dobro prihvatio prizor njihovog 24-godišnjeg sina/unuka u crvenim uskim boksericama kako spava na rubu kade nalakćen na pipu i s komadićima vomitovotine u bradi u 7 ujutro pa se ipak nekako odvlačim do kreveta. Padam, slomljena duha i tijela i upravo mi napor povraćanja omogućava da utonem u blaženi san…

Ne znam koliko ste ekrana skrolirali da dođete do ovdje, ali znajte da sam ja u Wordu na 5. strani što je pun kurac previše pa ću sad opet izbaciti par bisera i svršit s ovom mukom. Dakle:

stone®iderovi savjeti za ljeto:

1. Pomirite se s činjenicom da su ljudi kao rasa glupi, ergo glupi ste i vi i ja

2. Pokušajte zadržati zdravi razum unatoč hordama 12-15 godišnjakinja koje okolo šeću u dekoltejima i onim uskim bijelim poluprozirnim tijesnim hlačama ispod koji se naziru tange i guzičice im. Pedofilija je super tema za zajebanciju ali iznimno neprihvatljiva u stvarnosti i nije cool. Osim ako ste i vi 12-15 godišnjaci. Ali onda vas te trebice uopće ne gledaju pa ste sigurni.

3. Pogledajte novu kategoriju linkova koju ću ovih dana poslat Marku da pukne na sajt – zvat će se “lifestyle” a o njoj sam pričao u zadnjoj kolumni. To će izgledat otprilike tako da ću stavljat hrpu sajtova o raznoraznim ekstremnim sportovima (Bože, kako mrzim taj izraz) i raznim outdoor aktivnostima i (alternativnijoj) kulturi u Hrvata a onda će Magi vrlo vjerojatno puknut gore hrpu pornografskih linkova i sjebat cijelu stvar.

4. Pijte Pelinkovac jer je o tom piću pisano čak i u Bibliji. Za vas koji ne znate (ribež i ta cijela procedura, ajmo, ajmo) u Otkrivenju piše da će na Zemlju pasti zvijezda zvana Pelin i da će zatrovati rijeke i vode i da će mnogo ljudi umrijeti od pijenja zagorčanih voda. Moj savjet je da ga kombinirate u koktel sa ledenim čajem – pravo ljetno pićence. U većim količinama uzrokuje sljepilo i gubljenje osjećaja u nogama. Zakon. Hardkoraši mogu probati s Pelinkovcem Dalmacijavina – žešće gorak.

5. Shvatite neke stvari čitajući moje kolumne (ah, samohvala, kako liepa rieč)

6. Pročitajte nešto od Rogera Zelaznya, Terrya Pratchetta ili Douglasa Adamsa. Kupite neku knjigu od Coelha i javno ju spalite pred Algoritmom.

7. Daj završite taj faks.

8. Vozite se pun kua i zjačajte nogice.

9. Zajebite taj nu-metal i počnite slušat pravi rrawk (Kyuss, Motorhead, Isis, Crowbar, Neurosis i Clutch).

10. Nemojte se tetovirati – napravite to na jesen zato jer je to zdravije. Svježe tetovaže ne smiju na jako sunce. Ali se tetovirajte u svakom slučaju.

11. Uplatite bar 20 kuna na tekuće račune ZaBa 8437042194 i PBZ 041280556907 s doznakom “za legalizaciju” i jako me usrećite.

12. Prestanite čitati predugačke kolumne.

Peace & keep on ridin’

Komentari su zaključani.