OMNI BIJES

Posted by admin as Kolumne

OK, ljudi. Svi vi kojima ide na kurac moje pisanje o zahtjevnim stvarima koje bi trebale utjecati na sve nas u negativnom smislu, a vi ih niste svjesni odite na www.rotten.com pa se malo zabavljajte i pustite ovog baljezgajućeg kretena da brije i brije. Svi vi ostali. znajte da još uvijek nisam dobio bicikl i da sam i dalje u kurtzu i da se moram osvrnuti na par stvari iz moje i vaše okolice. Pokušao sam osmisliti neku temu kojoj bi dao toliko važnosti da bude jedna i jedina za ovaj nastavak kilumne, ali ništa od toga. Sada palim svoju 17-tu cigaretu (nema se za drohu) danas i počinjem. Upozoravam vas da će bit teško, na trenutke opasno i nadasve naporno, ali se nadam da će vam se svidjeti završetak. Stoga vi kliknite kao i gladijatori Cezaru (Ave, Ceasar, morituri te salutant!) i hrabro se bacite na čitanje.Kurva (ona koja počinje na p, završava na a, a između je olitik)

Eto, ljudi, izbori su iza nas. Voljom birača vratio nam se HDZ. Dobrodošlicu želim onima koji su popljačkali ovu zemlju, onima koji će nas odvesti u sankcije, onima koji se pretvaraju da su iz korijena promijenili svoja desničarska, rasistička i ksenofobična stajališta i unaprijedili tu stranku. Ja ću, nakon 4 godine političke apatije ponovo moći svim žarom trulog mi srca mrziti Vladu Republike Hrvatske. Na kraju krajeva, to je moje demokratsko pravo.
Da ne bi pomislili da koristim dropbike.com za svoja politička stajališta, odmah ću priznati da ja ne mrzim samo HDZ-ovce i onog njihovog malog fuhrera. Idu mi na kurac SVI hrvatski političari (uz par časnih iznimaka, njih obojice). Suočimo se s par poražavajućih činjenica; svi naši političari su ili proizašli iz starokomunističkog režima, gdje je glavna kvaliteta bila ulizivanje u šupak i povlađivanje partiji (Gradićemo autocestu, drugovi, a pare će da gi nabavimo od raje i baš nas briga što nemaju ništa, ovo treba za boljitak svih, jel tako drugovi? TAKO JEEEEE! povikaše seljaci) ili su NAJVEĆI hrvati na svijetu i nigdje ne postoji niko drugi ko bi trebao biti na čelu Hrvatske i najviše mrze one koji su bili političari u vrijeme komunizma (koji je u biti savršeni ekonomski model, jedino su ga ljudi iskvarili. Svi rade i svi imaju? Sounds fair to me).
Molim vas, vladajući stališu, nemojte se zabrinjavati što je narod siromašan, što nam je pravosuđe sprdnja, što je kriminal ne u porastu nego iznad svega i svih, što uvozimo jeftinu hranu, a naši seljaci propadaju, što si ja ne mogu priuštiti Stinkya, što dofuravamo ruske tankere da nam izlijevaju balastne vode pune nafte po Jadranu, što kompetentnih ljudi na visokim položajima ima koliko i ja prstiju na tijelu, što je 90% Hrvatske razvijeno ko anoreksična 12-godišnjakinja i što zbog toga svi mrze Zagreb, što se otpad iz bolnica baca po ilegalnim deponijima, a bačve koje isijavaju radijaciju iz NE Krško buksamo u blizini sela u Prigorju, što mladež završava faks i bježi glavom bez obzira u svijet, glavno da se vi možete fino međusobno prepucavati i igrati lovice na čelu države i zajebavati i igrati politike. JEBO VAM HESUS MATER U USTA POGANA (da ne kažem nešto prosto). Idite se vi svi fino najedite govana i pustite mladež na čelo vlasti.
Što me dovodi do sljedećeg: trebamo mi, mulci i glupače, osnovati stranku. Da sam JA na čelu države evo što bih učinio:

1. Eutanizirao umirovljenike. Svi mi volimo svoje dide i bake i sve to, ali brate ima ih ko pljeve! Ko će da poplaća sve te mirovine? Zar mi mladi da patimo zbog grijeha naših praotaca? Daš im malo žutog u infuziju i vidi sreće.
2. Sistematski bih istrebljivao ljude minorne inteligencije. Npr. od sljedeće godine pa do kraja svijeta svaki Hrvat će svakog 19.1. da ide na test inteligencije i svako ko ima ispod 105 pred zid pa metak u čelo. I svake godine podizati prag za 1, pa da vidite kako ćemo za 20m godina jebat mater.
3. Ima da ljudi u ostatku svijeta budu ponosni što jedu hrvatsku hranu. Umjesto da uvozimo GMO paprike i paradajze i čokolade sa životinjskom mašću ajmo probat uzgajat zdravu hranu. Nek naše kravice pasu po pašnjacima, nek pilići skaču po dvorištima umjesto da ih se 150 drži u kavezu veličine 20×20x20cm, nek se zabrane umjetna gnojiva, neka u sve traktore i kombajne i sličnu mehanizaciju ugrade pogon na zemni plin koji ne truje atmosferu i neka takvu, ZDRAVU hranu prodajemo van tako da kad Njemci kupe biftek iz Rvacke kažu ”Das ist gesundes Fleisch” pa nek plate 260% veću cijenu. za razliku od nas, ljudi vani počinju cijeniti zdravu hranu.
4. Na krupnijem planu, cijela Hrvatska bi imala da bude zemlja s minimalnim zagađenjem. Mislim, kvragu, jedna od rijetkih stvari koje imamo je lijepa priroda, pa bi možda mogli umjesto da je devastiramo tajkunskim vikendicama i postavljanjem telekomunikacijskih tornjeva HT-a gdje se njima sprdne pokušat tu jadnu divljinu onako pristojno uredit. SVI auti u Hrvatskoj na zemni plin. I zabranjeno je da se ljudi po gradu voze po jedan u svakom autu i pumpaju CO2 u zrak. Glavno da svaki Hrvat ima svoj auto koji je kupio na kredit i sad se solo vozi na posao i trubi i jebe mater svim drugim budalama koji štopaju promet ispred njega - kamo svi uopće oni idu, banda neradnička? Dignut poreze na aute, uložit hrpu para u gradski i međugradski prijevoz da se više ne truckamo u plavim kantama na 6 kotača i bez amortizera koji pumpaju u dragi nam gradski zadah još smoga, i da napokon imamo vlakove koji na nešto liče, i moderne tramvaje u kojima će se ljudi vozit s guštom i u kojima lokalni primitivci neće moći prebijat jadne vozače kad im se sprdne. Zabranit promet u centru grada. Ko zna, možda bi mogli nešto para uložit i u Gorski Kotar i Liku i Slavoniju i Dalmaciju i otoke i ponudit strancima ogromna prostranstva šuma, čistog zraka, prelijepih jezera i obala gdje mogu doć i odmarat se u lijepim drvenim bungalowima i trošit pare cijelu godinu, otvorit snowboarding centre i staze za hiking i postavit na svaki most bungee i pojeftinit padobranske tečajeve i vodit ljude na ronjenje i (naravno) biciklističke rute kroz cijelu Hrvatsku. ali ako neko baci i komadić papira na pod, odma 200 eura kazna pa da vidiš! I evo ti posla za 10000 mladeži, ekološka policija! Kvragu!
5. Svaki student ima da ode po godinu dana negdje izvan Lijepe Naše na specijalizaciju i proširenje znanja. Da vidiš kako će nam narasti postotak od samo 4% populacije sa završenim faksom. Nek odu mladi ljudi malo van, pokradu znanja koliko mogu pa se onda vrate i pljunu u šake i radit! Nema zajebancije!
6. Legalizirat žito. Kvragu, ako funkcionira za Nizozemljane, što ne bi i za nas?
7. Uvest tvrtke s modernim tehnologijama. Nek nam dođe Microsoft, nek nam dođe Cisco, nek nam dođu svi! Dajte im da prvih 5 godina ne plaćaju poreze, nek zaposle tisuće mladih informatičara (naši klinci iz MIOCa već godinama osvajaju nagrade na međunarodnim olimpijadama za mlade informatičare) pa nek svi dobro zarađuju i budu sretni. I kupuju bicikle.
8. Ma u biti, treba nas sve fino nukleirat i dofurat ovdje 4 milijuna Japanaca (to nije ni trećina Tokija, neće im ni falit) pa da vidiš što bi oni napravili od Rvacke za 20 godina. Beš!

Dosta toga. Svim onim facama na jumbo plakatima koji nam se smiješe i žele pokrenuti hrvatsku ili nam poručuju da razmislimo ili koji im je već slogan posvećujem jednu pjesmicu od Hladnog Piva s albuma Džinovski (obavezno preslušati):

NARCISOIDNI PSI

Svi ti narcisoidni psi
Na svakom mjestu vidim ih,
Kako me hrane, uzdižu,
Kako me hrane, uzdižu

Svi ti konstantni osmjesi
Preziru asocijalnu zvijer
Koja tinja u meni
Siguran znak da ima me

Urbane noći morbidne
Konačno su me dovele
Do križanja mog razuma
Da li sam normalan il.

Svi ti narcisoidni psi,
Na svakom mjestu vidim ih
Providne aluzije
Svi ti narcisoidni psi
Iz svega srca mrzim ih
I to me hrani, uzdiže

Umiren svim narkozama
Ja stajem poslušan u red
Nema sumnje, sada sam
Gdje i sav obrađeni svijet

Samo da se razumijemo, ljudi. Očekujem od svakog od vas da doma drži jedno koplje i AK-47 i gas masku i pancirku i onda jednog dana kad Stone®ider pozove na ustanak ima da se digne bajkerski stališ i da jedan juriš lake konjice zbaci ove stare prdonje s vlasti i donese eru blagostanja Lijepoj Našoj. Ajd sad svi na vojnu obuku, ste čuli?

Prigovor savjesti iliti “kako služiti državi, a da ne morate ubijati svoje vršnjake druge nacionalnosti”

Ajd, kad sam već spomenuo vojnu obuku.
Ne znam jeli vama jasno, ali rat je loša stvar. U ratu najčešće ginu ljudi koji taj rat nisu nit započeli, nit su ga htjeli nit im nije jasno koji će oni kurac uopće na bojištu tu pucat jedan na drugog kad bi svi fino mogli zapalit jedan pe i pričat masne viceve. Ratovi također dugoročno upropaštavaju zemlju, što je par tisuća godina prije Krista shvatio i jedan legendaran tip imena Sun Tzu. Svi vi koji ste stariji od 18 - imam jedan simpatičan prijedlog: prijavite se za civilku. Ubijte čovjeka i idete u zatvor. Napravite to isto u vrijeme rata i daju ti jebeni orden. Ma, baš super. Ću ja ić pucat na nekog mulca kojemu su oni njegovi rekli da puca na mene, a vjerojatno isto kao i ja uopće ne želi pucati. Zar se želite naći u toj poziciji? Našao sam ja rješenje i za to: surfajući po netu za podacima o nacionalnim parkovima Hrvatske, naišao sam na zanimljiv podatak: park prirode Medvednica traži civilne ročnike da rade za njih! Mislim, nije li to dream come true? Jok, neću rađe provest 8 sati na planini okružen zelenilom i brinući se za pluća Zagreba, nego učit ubijat ljude?
Ubijat ljude mogu naučit i u svoje slobodno vrijeme, hvala lijepo.

A svim onim starim prdonjama koji izazivaju ratove i šalju mlađariju da glume meso za topove, a bome i toj mlađariji, posvećujem ovu pjesmu (Rage Against The Machine, album Evil Empire)

BULLS ON PARADE

This microphone explodes, shattering
The moats
Ya either drop the hits like de la o or get tha
Fuck off tha commode
Wit tha sure shot, sure ta make tha
Bodies drop
Drop an don’t copy yo, don’t call this
A co-opt
Terror rains drenchin’, quenchin’ tha thirst of
Tha power dons
That five sided fist-a-gon
Tha rotten sore on the face of mother earth gets
Bigger
Tha triggers cold empty ya purse
They rally round tha family
With pockets full of shells
Weapons not food, not homes, not shoes
Not need, just feed tha war canibal animal
I walk tha corner to tha rubble that used to be a
Library
Line up to tha mind cemetery
What we don’t know keeps tha contracts alive an
Movin’
They don’t gotta burn tha books they just remove ‘em
While arms warehouses fill as quick as tha cells
Rally round tha family, pockets full of shells
Rally round tha family
With pockets full of shells
Bulls on parade
Story super nova i zaglupljenje naroda

Imam tu (ne)sreću da sam u zadnje vrijeme izoliran od produkata moderne industrije zabave i ne gledam sve one serije i glupave filmove s hrpom golih sisa i pucanjem i nikakvom radnjom i sve one spotove u kojima glupi hip-hoperi bahato bacaju pare po podu uz ful macho spiku i Britney kako se žvali s Madonnom i Otok izazova (Isuse. AAAAH!) No, da ni mi Hrvati ne bi zaostajali za ostatkom svijeta imamo i mi konja za utrku, već spomenutu SSN. Ne znam je li i vas zabrinjava onaj, skoro pa religijski, zanos kojim svi oni tinejđeri vrište za Rafom i Keđom i onom sisatom maloljetnom plavušom kojoj dekolte olfo slučajno pada dok pjeva visoki C. katastrofa. Ljudi napuštaju ženu, muža, djecu, posao i sve kad je SSN. Užas.
Ali, ne bi ja bio ja kad ne bi pomislio ”e, da sam JA dospio u finale, joooooj, kako bi im jebavo majku, jooooj, a vidme, em sam zgodan, em visok, em jak, em pametan, ma sve imam bolji sam ja od onih šupaka” pa sam isto tako razmislio kako da ljudima pokažem na javnoj televiziji kako su jadni i glupi što uopće to gledaju, zovu i glasaju za svoje favorite. Ima mnogo pjesama koje služe osvješćivanju puka, ali većina onih koje ja znam su na engleskom, a pošto se ne vrte na MTV-u 37 puta dnevno dječurlija ne bi ni znala koji ja to kuratz urlam na njih. Pa se sjetih jedne simpatične hrvatske. Opet Hladno Pivo, opet džinovski. Ko nije slušao, smrdi.

ODJAVA PROGRAMA

Odjava programa
Vijesti i pregled stanja
Morbidna uspavanka
Uz opširne orgije klanja
Otprati me do sna
I ne dopusti da me uhvati
Klaustrofobija
Koja mi dopire do svijesti

Cijenjena publiko!!!
Za kraj jedan mali masakr
A kome nije dovoljno
Njemu nastavak na radiju

A sutra izjave sućuti
Od debelog stranca kog ionako zaboli
Za mene nitko ne zna, nitko ne sluti
Svi su oni nedorasli mojoj savjesti
Sahranjen uz sve počasti
Mozak šuti, nema smisla dići spomenik
Za nekog kao ja
Za nekoga kao ja, kao ja

Svemir i entropija

Eto, sad kad sam malo istresao frustraciju glupošću domaćeg tima, vrijeme je da sagledamo malo širu sliku. Kao što znamo, ljudi kao rasa iz dana u dan dokazuju da ne zaslužuju biti (samoprozvani) vladari ovog planeta. Religiozni fanatici bombama raznose djecu po Istanbulu, onaj kreten Grm je još uvijek na čelu najveće vojne sile na Zemlji, i dalje testiramo nuklearne bombe, uništavamo Amazonu, trčimo za parama, proizvodimo umjetne viruse i biološko oružje, prekomjerno pijemo, silujemo, varamo, krademo, mrzimo, ubijamo jedni druge. Katastrofa. A kad samo pomislite da smo mi tako mali i beznačajni u ovom svemiru, ali fakat toliko mali i beznačajni da beznačajniji ne možemo biti, kad bi ljudi samo to shvatili i prestali sa svim ovim sranjima koje radimo, kad bi se udružili za neki viši cilj ne bi bilo bitno jel nosiš Najki tenisice i jel’ti ime Čedomir ili Hrvoje, jel imaš najnoviji mobitel i jel ti cura ima veće cice od Korine Longin.
Ali to se u doglednoj budućnosti neće desit. U genima nam je da se međusobno uništavamo i da budemo zli. Činjenica. Tako nam i treba. Možda jednog dana. ne. Ne. Zakon entropije kaže da se to mora desiti. Što je entropija, pitaju se neupućeni? Evo što je entropija:

1. Mjera kaosa i nereda u zatvorenom sustavu.
2. Mjera gubitka informacija u prenesenoj poruci.
3. Tendencija sve materije i energije u svemiru da napreduje prema stanju inertne istovjetnosti.
4. Neizbježan i konstantan raspad sistema ili društva.

Jednom, u dalekoj budućnosti, sve što postoji, sve što je ikad postojalo i sve što će ikad nastati raspast će se, istrulit i nestat. Samo je pitanje vremena. U svemiru postoji preko sto milijardi (što u znamenkama iznosi 1000000000000) galaksija, i svaka od njih u prosjeku ima još toliko zvijezda, a svaka od tih zvijezda je ono što je nama Sunce, izvor sveg života, i svaka od tih zvijezda ima u prosjeku po jedan planet što nas dovodi do toga da u svemiru postoji preko deset bilijardi bilijuna (što vam kao broj izgleda ovako: 100000000000000000000000) planeta i na bar nekima od tih planeta postoji život ili je bar nekad postojao ili će postojati kroz par milijuna godina. A jedini planet za koji znamo da je nastanjen tek je trunak od kamena i metala koji slabašno sjaji reflektiranom Sunčevom svjetlošću, ima sloj atmosfere visok par kilometara i to je sve što nas dijeli od hladnog vakuuma koji bi značio nepostojanje za sve nas.
A kakve sad to veze ima s ičim? Entropija govori da će tebi prije ili kasnije riknut zadnji mjenjač. I da će ti ulje s lanca nestati u oblaku atoma. I da će sve to, svi ti izbori i ratovi i zlo koje činimo jedni drugima, i tvoja cura i brat i svi koje si ikad znao jednog dana postati samo kozmička prašina nošena elektromagnetskom olujom. Iz zvjezdanog praha smo nastali (atomi od kojih se mi SVI sastojimo, crni, žuti, bijeli, žene, muškarci, drveće, životinje, SVI nastali su raspadanjem zvijezda što znači da smo mi svi djeca svemira), zvjezdani prah ćemo i postati.
A svega toga će ljudi postati svjesni tek kad se vinemo u svemir. Pritom ne mislim one pizdarije poput (možda krivotvorenog) slijetanja ljudi na Mjesec. Jednog dana, ako se prije toga međusobno ne istrijebimo ili napokon dopizdimo Bogu™ i ne smlavi nas rojevima skakavaca i pretvaranjem sve vode na svijetu u Pelinkovac (kao što piše u Otkrivenju - Novi Zavjet - Biblija) ili nekakvim viruščićem, jednog dana ljudi će se vinuti među zvijezde, da vide sva ta čuda i prirodne paradokse poput crnih rupa i sustava s 3 sunca i elipsastim planetima i kozmičkim maglicama u svim bojama spektra. I tad će moći vidjeti našu Majku Zemlju iz daljine. I možda, baš možda, prorade klikeri u tim našim glupim primatskim glavama, i možda prestanemo radit sva ta sranja i počnemo se ponašat. kao ne-ljudi. Možda čak i upoznamo neku vanzemaljsku rasu. i ako ih ne pobijemo u roku od par dana, ili oni nas, možda tad shvatimo koliko smo vremena izgubili na svoje prizemne ciljeve.
Do onda, ja želim da dođe kraj svoj toj ljudskoj indiferenciji prema tuđim patnjama, sva ta naša gramzivost i glupi ponos i zavist i mržnja i. Bolje da opet pustim pravim umjetnicima da vam to objasne. Dakle; TOOL - Aenima (I uzmite ono LA u pjesmi samo kao sintagmu za modernu Sodomu i Gomoru koja se može naći bilo gdje gdje je kročila ljudska noga, a ne samo u Kaliforniji gdje vlada Terminator)

Some say the end is near.
Some say we’ll see armageddon soon.
I certainly hope we will.
I sure could use a vacation from this
Bullshit
three ring circus sideshow of
Freaks

Here in this hopeless fucking hole we call LA
The only way to fix it is to flush it all away.
Any fucking time. Any fucking day.
Learn to swim, I’ll see you down in Arizona bay.

Fret for your figure and
Fret for your latte and
Fret for your lawsuit and
Fret for your hairpiece and
Fret for your prozac and
Fret for your pilot and
Fret for your contract and
Fret for your car.

It’s all
Bullshit
three ring circus sideshow of
Freaks

Some say a comet will fall from the sky.
Followed by meteor showers and tidal waves.
Followed by faultlines that cannot sit still.
Followed by millions of dumbfounded dipshits.

Some say the end is near.
Some say we’ll see armageddon soon.
I certainly hope we will cuz
I sure could use a vacation from this

Silly shit, stupid shit…

One great big festering neon distraction,
I’ve a suggestion to keep you all occupied.

Learn to swim.

Mom’s gonna fix it all soon.
Mom’s comin’ round to put it back the way it ought to be.

Learn to swim.

Fuck L Ron Hubbard and
Fuck all his clones.
Fuck all those gun-toting
Hip gangster wannabes.

Learn to swim.

Fuck retro anything.
Fuck your tattoos.
Fuck all you junkies and
Fuck your short memories.

Learn to swim.

Fuck smiley glad-hands
With hidden agendas.
Fuck these dysfunctional,
Insecure actresses.

Learn to swim.

Cuz I’m praying for rain
And I’m praying for tidal waves
I wanna see the ground give way.
I wanna watch it all go down.
Mom please flush it all away.
I wanna watch it go right in and down.
I wanna watch it go right in.
Watch you flush it all away.

Time to bring it down again.
Don’t just call me pessimist.
Try and read between the lines.

I can’t imagine why you wouldn’t
Welcome any change, my friend.

I wanna see it all come down.
suck it down.
flush it down.
Filozofsko samoubojstvo (umjetnička duša)

U zadnje vrijeme sam počeo razmišljati o sebi na jedan zanimljiv način. Možda sam samo egoistični glupan, ali brijem da imam dušu umjetnika. Znate ono, pogađaju me nepravde svijeta, htio bih u toku svojeg života napraviti nešto što bi promijenilo svjetonazor velikog broja ljudi, po mogućnosti cijelog čovječanstva, a istovremeno shvaćam nepodnošljivu uzaludnost svega toga. Ko će ti ga znat. Počeo sam čitat knjige, nakon dugo vremena. Uhvatili su me stari romantisti, Poe i Baudelaire. Francuza sam izbjegavao čitat u srednjoj školi, misleći ‘’sad ću ja tu čitat nekog pederčića i njegovu poeziju i sranja o grudima kao vinograd, dajte molim vas.” Danas mi je žao što sam bio tako. nezainteresiran u svojoj mladosti. Do gorenavedenog Baudelairea sam došao na oproštajnom tulumu jedne frendice koja sad krstari kao fotograf na brodu po Karibima samo zato što je završila neki tečaj fotografije tu u Zagrebu. Mrzim te, svaka pljuga koju zapalim bit će na srebrni svijećnjak s crnim voštanim štapićima. Ali, ajde, karma postoji - prije nego je napustila Rvacku uzeo sam joj jedne ”Johnny Knoxville” naočale, ”Cvjetove zla” i još nešto što mi je osvježilo dan. Našao sam kod nje kopiju knjige ”Oproštajna pisma: psihološka studija samoubojstava”. I tamo sam našao jedno ful zanimljivo poglavlje koje mi je napokon potvrdilo da nisam neki hipersenzibilni šupak koji se samo prekenjava svojim defetističkim svjetonazorom. nego to zbilja postoji. Slijede citati, a vi procijenite je li autor ovih redaka odgovara opisu. Ja već jesam.

”Tip samoubojstava označen ovom, pomalo nespretnom sintagmom iz naslova, odnosi se na kategoriju samoubojstava koju obilježava nedostatak motiva za življenje i, prije svega, visoka razvijenost duha. S obzirom da se znanstvenim instrumentarijem ne može doprijeti do unutrašnjih motiva ovih samoubojstava, njima se pridaje epitet apsurdna. Apsurd se definira kao nesklad čovjeka i svijeta, kao nepremostivu pukotinu u integralnom pogledu na svijet u kojoj se suicid nameće kao jedini izlaz. Apsurdna ličnost najviše nesklada doživljava na etičkom planu, jer u dodiru sa svijetom ona pronalazi bezbroj primjera u kojima se krši etički princip usađen u njezinu egzistencijalnu srž, što ona, s obzirom na svoju senzibilnost, doživljava posebno dramatično. Apsurd je fenomen modernog vremena, koje sa sobom donosi ogroman porast znanja u svim segmentima znanosti i umjetnosti. Porast znanja o svijetu proširuje platformu kontakta sa svijetom, što znači da se izoštrava osjetljivost za bolne i neprijatne impulse koji su se ranije nalazili ispod praga osjetljivosti, a označavaju nepremostivosti koje se prije nisu uočavale. Analizirajući fantazijske implikacije suicidalnog čina, ustvrđuje se da pokušaj suicida može označavati želju za dostizanjem nirvane, odnosno besmrtnosti. U subjektivnom prostoru ličnosti suicid može imati značenje trijumfa slobodne volje nad prirodnom nužnošću, budući da predstavlja negaciju prirodne smrti. Prema tom stajalištu čovjek na ovaj svijet nije došao svojom voljom, ali je jedino živo biće koje može izabrati trenutak svoje smrti. Homicid je tako najniža, a suicid najviša točka slobodne volje. Apsurdne ličnosti dugo žive sa suicidalnim idejama te nije čudo da su dvije glavne karakterne crte takvih ličnosti upornost i nepokolebljivost. U svojoj knjizi Samoubojstvo i apsurd Striković na jednom mjestu kaže: Sreća običnih ljudi je što ne nose teret apsurda i što, gonjeni apsurdom, ne traže duboke istine. Psihijatar Carl Jaspers jedini zaklon od apsurdnog suicida vidi u vjeri u neki autoritet što postavlja kao bezuvjetan zahtjev egzistencije. No kod apsurdne ličnosti nema potrebe za religijom, jer ona istinu spoznaje racionalnom metodom, smatrajući da je religioznost nikla kao dokaz ljudske nemoći u nastojanju da se spoznaju važne istine. Uputiti klijenta da sam pronalazi smisao življenja bila bi u tom slučaju jedina djelotvorna terapija. Jer, kako kaže Striković, ”problem današnjeg čovjeka je problem traženja smisla ”.

Da vam SLUČAJNO ne bi padale neke glupe ideje na pamet, evo još jedna pjesma s tajnom porukom.

Danzig - Mother

Mother
Tell your children not to walk my way
Tell your children not to hear my words
What they mean
What they say
Mother
Mother!!!
Can you keep them in the dark for life
Can you hide them from the waiting world
Oh mother
Father!!!
Gonna take your daughter out tonight
Gonna show her my world
Oh father
Not about to see your light
But if you wanna find hell with me
I can show you what it’s like
Till you’re bleeding
Not about to see your light
And if you wanna find hell with me
I can show you what it’s
Mother!!!
Tell your children NOT to hold my hand
Tell your children not to understand
Oh mother
Father!!!
Do you wanna bang heads with me
Do you wanna feel everything
Oh father
Not about to see your light
And if you wanna find hell with me
I can show you what it’s like
Till you’re bleeding
Oslobođenje

No, vjerovali ili ne, postoje trenuci u mojem životu kad me ne tlače sve ove pizdarije o kojima sam sad ovako nekoherentno pisao. Ti trenuci su prerijetki, ali sam zato naučio uživati u njima. Iako su, usporedim li ih sa svojim životom, tako kratki i zauzimaju tako bijednu količinu mog vremena koje ću provesti ovdje, među vama, vrijedi ih proživjeti. Ponekad iskreno uživam u životu kad sam pijan, ustoniran, pun sličica ili bombona, kad sam okružen prijateljima i kad sam od svega toga toliko glup da se ne mogu sjetiti svega već mi kroz glavu bruje samo brze i instinktivne misli, kad se smijem vicevima i glupim pričama, kad svlačim frendovima hlače i šoram ih pred ljudima koje ne znaju, kad pričam o tetoviranju i muzici, kad ljudima kroz prozor od auta pokazujem golo dupe, kad se prisjećam dogodovština iz mladih dana, dok sam još bio neiskvaren i ignorantan, a koktel alkohola i drugih biokemijskih spojeva sprečava moj mozak da razmišlja racionalno i odgovorno - tad sam skoro pa bezbrižan.
Naravno, uvijek mogu sjest na bicikl, popeti se na Sljeme i nakon toga stuštiti brzinom od 43.7 km/h po nizbrdici i izbjegavati drveće, kamenje, blato, lišće, kanale, korijenje i druge ljude (što na biciklu, što pješadiju) jer tada moj mozak nema vremena za kognitivno razmišljanje. Što brže idem, to manje razmišljam, a više samo. postojim.

Ako sam ikad doživio zen, to se dešava tada.

I zato molim Boga® da mi usliši kletve koje sam mu uputio, da moja nova Kona Shred napokon bude knjigovodstveno unesena u skladište CikloCentra, da je sutra pokupim i da ovaj vikend mogu otići van, zgaziti se ko čovjek, ujutro se probuditi, izbaciti iz sebe sav taj otrov kroz znoj koji će liptati iz mene za vrijeme uspona, a sve to zbog nepunih 15 minuta brzine i ništavila u glavi.

Peace & keep on ridin’

P.S. Kunem se, ovo je FAKAT ZADNJA pjesma. Ova je čisto moja. Poslušat ju možete na jednom od naših filmića sa Sljemena. (onom na kojem Hrvoje pada skoro pod auto)

So, without further ado.

KYUSS - HURRICANE

I feel nothing,
said I don’t feel nothing,
and I won’t feel nothing at all.

I felt something,
said I really felt something
and I won’t take nothing at all.

Hurry up, hurry up, now something
our life has blown me away.

I can’t breathe, said I can’t breathe nothing,

and I won’t/can’t fucking breathe at all.