Putopis: Costa Rica

April 17, 2014 Nema komentara »
Putopis: Costa Rica

Ponukani različitim pričama o državici slične veličine kao Lijepa Naša smještenoj na obalama Karipskog mora i Pacifičkog oceana, na sjeveru graniči sa Nikaragvom a na jugu Panamom, odlučili smo se za Jeep trip po Costa Rici.

Prvi korak: Kupiti aviokarte

Ovo smo riješili u 10 mjesecu 2013., avioprijevoznik je Condor, let je Zagreb-Frankfurt, dva sata čekanja pa Frankfurt – (Santo Domingo – tehch. Stop) San Jose. Jedno presjedanje. Ništa strašno. Odabir termina:  prva polovica travnja iz dva razloga: to je vrhunac turističke/ljetne (sušne sezone) a i proslava mog 40-og ročkasa. Kišna sezona je super za rafting ali i komarce….

Za avioprijevoznika nemam niti riječi kritike ali ni hvale osim za cijenu karata a to je i jedino bitno.

Let traje: 1 sat Zagreb – Frankfurt, 11 sati Frankfurt – Santo Domingo, pa 2:20 sata Santo Domingo – san Jose.

Drugi korak: Plan puta

Planiranje se može prepustiti turističkoj agenciji koja vam ponudi smještaj i predloži rutu putovanja (naravno to i naplate), a možete to napraviti i sami. Mi smo uzeli Rent-a-Car preko agencije, te spavanje zadnji dan prije leta u San Joseu preko agencije, ostalo smo organizirali sami. Puno nam je pomogao Eyewitness travel: Costa Rica, obavezno štivo (preporuka).

Na kraju je to izgledalo ovako:

Dan 1., 30.03.2014., dolazak u San Jose, pokupimo Rent-a-Car, prva noć spavanje u Buena Vista Hotelu, Alaujela
Dan 2., 31.03.2014., polazak za  Sarapigui (NP Brauillo Carnillo), 1:50h vožnje lokalnom cestom / 80 km
Dan 3., 01.04. Sarapigui

Dan 4., 02.04.2014., polazak za  La Fortunua (područje uz znameniti vulkan Arenal) 2:15h vožnje lokalnom cestom / 93 km
Dan 5, 03.04. La Fortuna, Arenal
Dan 6., 04.04.2014., polazak za NP Rincon de la Vieja, provincija Guanacaste 3h vožnje lokalna cesta, 50 km Panameričke autoceste (koja je u izgradnji – ograničenje 30 km/h), nakon toga još 45 min oko 15 km makadama, ali tu  ne ide bez 4×4 pogona / 143 km
Dan 7., 05.04. NP Rincon de La Vijeja
Dan 8., 06.04.2014., polazak za Pacifičku obalu – Playa Panama 1h / 35 km, na početku opet isti makadam i nakon toga lokalna cesta (i Panamerička autocesta koja je u stvari magistrala).

Dan 9., 07.04. – dan 14., 12.04., Playa Panama

Dan 15., 13.04., polazak za  San Jose (Hilton Hotel) 4h vožnje (235 km) – moj 40. rođendan

Dan 16.,  14.04.2014., let za Zagreb.

Dan 17., 15.04.2014., dolazak u Zagreb oko 12:00, ukupno trajanje putovanja 20h do aerodroma, najduži neprekidni boravak u avionu 15h.

I planovi su stvarno super stvar. Uvijek imam plan za sve u životu, no prilikom odlaska iz stana supruga je počela nešto računati, kada mi to slijećemo u San Jose. Naravno zaboravili smo vremensku razliku i naš prvi smještaj je otpao. Dakle u odlasku putovanje traje nešto kraće jer se u Fankfurtu manje čeka, no spoznaja da me nakon 18 sati putovanja avionom čeka još i 100 km vožnje nepoznatom zemljom nije me naročito veselila. Ali ne isplati se živcirati oko onoga što se ne može promijeniti.

Treći korak:  Neka naša zapažanja i ideje

U ovom dijelu donosim ukratko neke naše spoznaje i činjenice o Costa Rici, kao i neki savjeti koji dolaze iz naših iskustava u ovoj nevjerojatnoj zemlji.

Costa Rica ima oko 4 mil. stanovnika, oko 1 mil. stanuje u glavnom gradu San Joseu, također ima 5% ukupne biološke raznolikosti (biljnih i životinjskih vrsta). Costa Rica je zemlja vulkana, krajolik je oblikovan isključivo vulkanskom djelatnošću, tako da je reljef vrlo grub, a planine vrlo strme. Sva područja oko vulkana su zaštićena i proglašena nacionalnim parkovima.

Costa Rica je bila do kraja 80-tih godina prošlog stoljeća uglavnom okrenuta poljoprivredi (stočarstvu – govedarstvu), pad cijena govedine 90-ih (tko se još sjeća kravljeg ludila?), natjerao ih je da naprave neku promjenu svojoj ekonomiji. Preorjentirali su se na turizam s jakim naglaskom na EKO + aktivni turizam, (poljoprivreda je još uvijek jako zastupljena, ima i nešto industrije). Zanimljivo je da svako selo kroz koje smo prošli ima školu, kasnije sam saznao da je osnovno i srednje školovanje besplatno, pa svi eto idu u školu. Također postoje i četiri državna fakulteta gdje država plaća studij ljudima koji si ga ne mogu sami platiti. Zdravstvena zaštita je besplatna za sve: zaposlene i nezaposlene (zato su im cijene paprene za turisteJ).

Ekologija: ekološka svijest je nešto što nas je najviše od svega iznenadilo. Nismo nigdje vidjeli hrpe smeća u kanalima uz cestu, čikove po podu, papiriće i slične uobičajene gadosti u  Lijepoj Našoj (onima koji to rade valjda je smeće lijepo). Ekologija im je jako super važna tema. U ovom segmentu Hrvati mogu jako puno naučiti od Costa Rice. Već u osnovnoj školi ih uče o odvajanju otpada i reciklaži. Stvarno pohvalno. Uobičajeni pozdrav u CR-i je Pura Vida (mislim da nije potrebno prevoditi).

Jezik / mentalitet / komunikacija: službeni je jezik španjolski, no svi govore ili bar pokušavaju govoriti engleski. Ljudi su normalni, pristupačni i vrlo ugodni. Za Latinoamerikance mi se čine i malo previše cool. Svi su nas pitali: „Americano?“, kažemo „No“, a oni odmah: „Alemano?“ Naš nimalo očekivani odgovor: „Soy Croato“, uglavnom bi povukao komentar: Luka Modris…. da prate europski nogomet, američki baseball i američki nogomet, uglavnom iznenade se što je došao netko iz HR. Čak je dosta ljudi i komentiralo da je HR zemlja koju bi željeli posjetiti u Europi (naravno ljeti), hladnoću ne podnose. Što se tiče mentaliteta ljudi i načina ophođenja prema gostima / strankama, mislim da Hrvati mogu slobodno ići u Costa Ricu na školovanje.

Muzika: karipska obala – raggae, ostatak države – bachata, salsa, merenge i ostali latino ritmovi. Moj izbor latino ritma je bachata, a već dugi niz godina posjedujem kompletnu diskografiju pokojnog Boba Marleyja, tako da su tu pogodili moj glazbeni živac.

Hrana: bio sam vrlo iznenađen slatkovodnom ribom koja se zove Tilapia (preporuka), nakon malo guglanja otkrili smo da ih je netko nastanio u nekom ribnjaku u Brežicama uz  termalni izvor. Naime, ne žive u vodi hladnijoj od 21°C (može se kupiti i karta 10 EUR je dnevna dozvola tako da ću ove godine sigurno još koji puta probati Tilapiu). Kava je odlična kao i čokolada (preporuka, uostalom to su im glavne izvozni poljoprivredni artikli), voće: definitivno preporuka (zašto se u HR ne mogu kupiti tako ukusni ananasiJ),  meso: govedina i piletina-super. No neke stvari sam zaobišao: rižu s crnim grahom (u Costa Rici to jedu za svaki obrok), platano frito (bolji mi je Dominikanski način pripreme). Morska riba koju hvale:  Mahi-Mahi ustvari je lampuga, to je kod nas trećerazredna riba. Jako cijene i brancine, ali po meni jadranske ribe i rakovi su tri svjetlosne godine po kvaliteti. Uglavnom što se tiče kuhinje smatram da je naša kuhinja definitivno kvalitetnija i raznolikija.

Valuta / cijene: sve se može platiti u US$, nikako ne mijenjati US$ na aerodromu, eure ne vole, točnije nemaju pojma što bi s eurima (preporuka uzeti puno sitnih USD novčanica). Cijene su kao i kod nas, gorivo je malo jeftinije 50 l regulara je oko 400 kn (nema euro normi: regular, super i diesel, koji flashback J).

Vožnja po cestama izvan gradova pravo je zadovoljstvo. Ceste su poput ogledala, u gradovima je ograničenje 40 km/h, pokraj škola 25 km/h, na otvorenoj 60 km/h, a autocesti 80-90 km/h.
Kazna za prebrzu vožnju: 500 USD, PLAĆAŠ ODMAH. Policije ima nešto na cesti i zaustavljaju najviše zbog brzine. Ljudi se uglavnom voze po ograničenju i ne divljaju, preporuka je da se stil vožnje prilagodi lokalnom.  Odlazak na put bez Garmina je po meni čak i više od avanture, mi smo ga koristili i nismo imali niti jedno krivo skretanje.

Zdravstveno: Obavezno uzeti putno zdravstveno osiguranje jer dolazak doktora je 100-120 USD u hotel ovisno o tome gdje se hotel nalazi. Jedan dan bolnice je od 500-1000 USD. Jedan dan intenzivne njege 1500 USD (na žalost trebao sam doktora,  na sreću imali smo putno zdravstveno osiguranje).

Napojnice: svima ostavljati napojnice (makar 1 USD), ako se nekome ne ostavi napojnica to smatraju velikom uvredom.

Kretanje džunglom / visećim mostovima u krošnjama džungle: obavezno u grupi, djeca u sredini, ne razdvajati se i raditi veće razmake. Uzeti štapove za hodanje, dovoljno vode, nož, pribor za paljenje vatre, mobitel > mrak pada u 18h i sumrak traje svega 15 min, kao i svitanje) dakle 12 sati mrak i 12 sati dan (dan je od 6 do 18h).

KOMARCI: IMA IH NA PACIFIKU. MOŽETE SE ŠPRICATI SVIM VRSTAMA REPELENATA, ALI NJIH TO JOŠ NARAJCA, NEMA NEKE POMOĆI. UZETI HRPU REPELENATA, NO AKO KAŽEM DA AUTAN TROPICAL NE RADI… NEMAM KAJ ZA DODAT.

Sunce: mi smo koristili faktor 80, i izgorjeli, uzeti obavezno majice s UV filterom, dugih rukava za kupanje.

Odjeća: za više predjele (+2000 m) obavezni dugi rukavi i hlače (ne toliko zbog temperature nego zaštita od UV zraka i vjetra koji non-stop brije, zemlja ima s jedne strane Pacifik, a s druge karpisko more = propuh), kao i kabanice u kišnom periodu (koji počinje u svibnju).

Divlje životinje: uglavnom tamo se divlje životinje i ptice ne boje čovjeka (ne previše). Imali smo svakakva iskustva, no kao neugodnu i potencijalno opasnu vrstu neću navesti Jaguara ili Pumu (jer njih skoro nikad nitko i ne vidi (dobro se kamufliraju), već beštiju koja se zove Bjelonosi Koati, ili samo Koati <video> vrlo su nasrtljivi i ako se osjete ugroženi mogu izgrebat, pogotovo malu djecu, bez problema uđu u auto u potrazi za hranom a problem ga je izvaditi iz auta), mi smo imali susret na bizarnom mjestu s ovom beštijom…

Voda: ona iz vodovoda se ne pije, što zbog bakterija, što zbog sumpora jer je vulkansko područje, uglavnom se pije flaširana voda, najzastupljenije marke: Alpina i Cristal (ovaj Cristal je najbolja voda tamo, kod nas bi i sa tim vjerojatno oprali pod, ali tako je). I voda je poprilično skupa za dva tjedna potrošili smo preko 200 USD na vodu.

Bicikli: kao netko tko obožava bicikle, profesionalna mi je deformacija bike spotting. Obzirom na stanje prometnica ima stvarno puno cestovnih biciklista i to (na po mom skromnom iskustvu s ovim vidom biciklizma) poprilično skupim biciklima. Klinci i odrasli voze cestovne kruzere s onim čoper guvernalom koji nerijetko završi na nekakvom jeftinom MTBu ili čak BMXu. Ima stvarno maštovitih bastarda. Latinoamerikanci obožavaju te guvernale. Što se tiče MTBa uglavnom nisam vidio niti jedan FS bike, sve su to HT-i i ekipa koja se bavi sa MTBom ima pristojne bicikle. Po zastupljenosti brendova, ostalo mi je u sjećanju da ima dosta ORBEA. Bicikliste na cesti svi uvažavaju i odnose se prema njima kao ravnopravnim sudionicima u prometu.

Za bajkere je zanimljiv EKO turizam (koji je u HR nažalost shvaćen kao malo seosko gospodarstvo s tri kravice + sir i vrhnje uz kukuruzni kruh kao specijalitet i spavanje na slamaricama), naravno da postoji i takva ponuda, ali ono što su napravili zaista je impresivno, u ponudu za aktivni odmor nema aktivnosti koju nije moguće isprobati. Naravno u resortima se služi domaće uzgojena hrana i na taj način je krug zatvoren od proizvođača do krajnjeg korisnika – turista. Sve aktivnosti imaju cijenu i to stvarno pristojnu, o tome više u nastavku.

Četvrti korak: Naša avantura

DAN 1. Obzirom na ranije spomenutu pogrešku u kalkulaciji dolaska odlučili smo skrenuti sa puta za Sarapiqi i posjetiti obližnji vulkan Poas (2700 m/nm), odluka je bila ispravna je pogled na krater je odozgo za obližnjeg brda, vi procijenite jel tak: (slika Poas)

1 2

Na drugoj slici se vidi kak izlazi para (desni donji kut slike), vulkan je neaktivan, nema erupcija lave ali zato baca vrelo blato. Prilazak do vidikovca je 1 km pješice po asfaltiranoj stazi. Ulazak se plaća 25 USD za odrasle, imaju osiguran parking. Kako smo se približavali krateru sve je bio izraženiji smrad sumpora, nažalost nije nas počastio nikakvom erupcijom blata, ali i ovak izgleda impresivno.

Prije samog vidikovca postoji planinarska staza (cca 1h hoda do drugog vidikovca koji je nešto više smješten sa bolji pogledom, ali nakon cijelog puta i imajući u vidu još 70 km vožnje do našeg prvog smještaja nismo na žalost imali snage za ovaj podvig.

DAN 2 Sarapiqi, NP  Brauillo Carnillo

Još uvijek umorni i zbunjeni od jet laga, drugo jutro odlazimo na safari po Rijeci Sarapiqi (to je inače najatraktivnija rijeka za rafting kl. 3 i 4, nažalost vodostaj je bio nizak pa su me i sami skiperi koje sam upoznao odgovorili od raftinga, nakon što sam im spomenuo da i sam organiziram rafting ali ne komercijalni nego za prijatelje u vlastitim raftovima.

Sarapiqi niski vodostaj:

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Neke od zanimljivijih životinja na rijeci:

4

Ova ptica naime jede bebe krokodile, nemam pojam kak se zove…

5

Ovog guštera zovu Jesus Christ Lizzard, meni izgleda ko list…

6

Kajman… navodno nema krokodila u ovom gornjem toku rijeke…

7

Zanimljiva tehnika ribolova obzirom na prethodnu sliku (domaći gacaju po rijeci i varalicu povlače ručno bez štapa – hand line varaličarenje)…

8

A može i sa splavi od bambusa, bez kormila pa kud te rijeka odnese…

Riječni safari: USD 30 za odrasle, djeca ne plaćaju ništa.

DAN 3. Odlazak iz Sarapiqi-a, idealno za ranojutarnju MTB vođenu turu, pomislih. Naime postoji samo jedna agencija koja ima u svojoj ponudi MTB ture kroz Sarapiqi, zovu se Sarapiqi Adventures. specijalizirani su za Rafting, MTB tura naprave 10 godišnje, tako mi je rekao i vodič (Walter, inače CR Rafting reprezentativac, upoznao je naš tim na SP na Novom Zelandu prošle godine, impresionirali su ga Slovenci i Česi, veli da su to dvije naj-naj ekipe na svijetu).

Dakle sama tura i nije tak loša. To je XC tura od nekih 14 km, djelomično prolazi kroz džunglu, ali makadamskim puteljkom, a djelomično kroz livade po nekakvim brežuljcima. Uglavnom predviđaju 2h za ovaj izlet. U cijenu je uključena voda i banane).

Ja sam nosio svoju biking odjeću i rukavice, dobio kacigu i bicikl. Dan prije kada sam ugovarao turu s vlasnikom koji je strastveni bajker i više uopće ne ide na rafting, rekao mi je da ima bike baš za mene. OK, pomislih, bit će neki pristojan HT barem s mehaničkim diskovima.

Mojoj nevjerici nije bilo kraja kad sam ugledao bicikl, ukratko nekakav Marin HT, rama 15“, V-brake, sic štanga pola milimetra šira nego kaj bi trebala biti, jedva sam ju izvukao i podesio na normalnu visinu. No dobro pomislih, putovao sam 26 sati od Sesveta do Sarapiqi-a idem to odvozit pa kaj bude.

9

10-ak minuta nakon polaska na jednoj većoj nizbrdici skočio sam prek neke stijene tek toliko da mi vožnja bude zanimljivija, doskok je popratio plonk i nekakvo grebanje i postupno sve teže okretanje stražnjeg kotača. Otišla je žbica i kotač se spigao toliko da sam morao otkvačiti zadnji V-brake, ajde bez  zadnje kočnice se i može voziti, ne bum sad sitničario. Nakon pola sata vožnje šaltanje na najmanju prednju šajbu pratilo je ispadanje lanca. Spigao se i dropout. OK, rekoh, budem gurao na većim uzbrdicama. Vodič je vozio neki Orbea XC bike, s diskovima, naravno. Gleda on mene i kaže kako bi mogli nabaviti bolje bicikle za rentanje, ja mu odgovaram da mi je žao kaj to nisu već i napravili. Idemo mi dalje…  svaki strmiji uspon ja guram bicikl, nakon sat i pol počinjem osjećati što premala rama napravi križima u kombinaciji s uskim guvernalom, sad sam već bio ljut i rekoh idemo to čim prije završiti, jer zadnji dio staze je izložen suncu a u pol 9 već je poprilično grijalo. Uglavnom, s jedno 20 stajanja i pokušaja popravljanja lanca, završili smo turu za sat i 45 minuta. Njemu je to bilo čudno, no na kraju su komentirali da se ipak zovu Sarapiqi Adventures, a ovo je ipak dio avanture, ha ha. Ali ovo ne vrijedi mojih 55$. Ovak je izgledao bike na cilju:

10

Vodič: super, staza lagana, no s obzirom na stanje bicikla i temperaturu, može se reći umjereno teška. Uglavnom tu nisam ni uzeo sitniš za napojnicu, ali mislim da ju Walter ne bi ni uzeo, jer mu je bilo jako neugodno obzirom na bike koji sam unajmio.

Nakon kratkog doručka i osvježenja u bazenu, odlučili smo otići do susjednog resorta koji ima vlastiti komad prašume s uređenim stazama na dvosatnu šetnju prašumom i visećim mostićima, naravno non-guided tour:

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

12

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

DAN 4: Vulkan Arenal, La Fortuna

Ovo je najaktivniji vulkan u CR, ne bum puno prošio riječi na opisivanje, uglavnom kad smo ga ugledali, bio je kolektivni WOOW u autu:

16

Pdručje La Fortuna i NP Arenal je najturističkije odredište koje smo posjetili i dostupne su sve aktivnosti od MTB parka (opet XC park na samom ulasku u NP), raftinga, kajaka, planinarenja, kanua po Jezeru Arenal, ZIP linea, do hot tubova, welnessa, teretana, svega i svačega. Moj izbor i jedan od glavnih razloga dolaska u CR bio je čuven SKY TREK. Uglavnom jurite ZIP lineom (najduža sajla je 750 m (ta je zadnja i zove se Big daddy). Vertikalni drop 300m… Gledaš vulkan ispred sebe, s lijeve strane jezero… mislim da su brzine preko 100 km/h. Uglavnom ‘ko nije probao… teško je opisati.

Zadnje slikanje s voljenima prije polaska:

17

Dalje neću kvariti iznenađenje ako netko ipak odluči ovo probati.

Zanimljivo je da na putu žičarom do polazne platforme sam uočio lijepo prokopani singletrack koji na jednom djelu siječe putanju žičare. Djelatnica koja je bila u pratnji objasnila mi je da je to buduća staza za biciklete. Uglavnom ovo je prava DH staza u izgradnji sa žičarom, iznajmljivat će i bajkove. (Definitivno razlog za ponovni posjet, ali slijedeći put nosim Slayera!).

Po povratku u resort, nema bolje stvari od vulkanske termalne kupke (konobari poslužuju koktele u bazen, naravno).

18

Ovdje smo i probali ranije spomenute tilapije.

19

Nažalost cijelu slijedeću noć padala je kiša i nismo otišli na planinarsku turu po vulkanu, jer kiša je padala takvim intenzitetom da nas je noću budila.

 

DAN 5.

Odlazak iz La Fortune prema NP Rincon De La Vieja. Ovdje je avantura počela u vožnji. Naime kod mjesta Canas spajamo se na Panameričku autocestu. Uglavnom to je gradilište od %= km sa ograničenjem brzine na 30 km/h. Ujedno i moje najtraumatičnije vozačko iskustvo u CR. Nakon tog Liberije cca 8 km se skreće na makadam, točnije 15 km makadama.

20

Makadam se penje na 1000 m nad morem do našeg smještaja. Uglavnom, po dolasku mi je bilo drago da smo imali 4×4 pogon. 15 km smo vozili skoro sat vremena.

Nakon kratkog plivanja i osvježenja u bazenu zaista reprezentativnih dimenzija (naravno, opremljenim šankom) odlučili smo se za non-guided turu po visećim mostovima u krošnji džungle.

21

Kada smo krenuli bilo je oko 16:15. Dakle dva sata do mraka. Tura je od 2,5 km. Čovjek bi rekao walk in the park…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Ovi mostići su na visini do 20m od tla. Cure su zanovijetale da sam težak i da ih ljuljam i nek idem naprijed. U šetnju sam uzeo jedino spremnik za vodu. Poslušao sam ih i  otišao naprijed, zabavljene slikanjem nisu ni skužile da je nakon mog prolaska na mostić skočio bjelonisi koati, vidio ih je iza sebe i potrčao prema meni. Ja sam bio već na platformi kod slijedećeg drveta i nije bilo nikakvih vibracija sa moje strane. Onda je moja kći potrčala za Koatijem da ga pomazi. Shit! Ovaj je ubrzao prema meni i kad me skužio na dva metra naglo se okrenuo i ugledao moju malu kak trči prema njemu. Koati je uvidio s koje strane mu prijeti opasnost i potrčao prema malenoj pokušavajući joj prednjom šapom izgrebat noge, no nije bio nešto uvjerljiv u tom napadu. Ostao sam stajat na mjestu jer sam vidio da nema nikakvog drvo između mjesta gdje sam stajao i moje kćeri i bilo mi je jasno ako krenem za njim da će ubrzati i vjerojatno dohvatiti malenu. Do tada je već dotrčala supruga i udaranjem nogom po mostiću otjerala beštiju na obližnju granu. To nije bio neki paničan bijeg već lijeno penjanje i prebacivanje na granu. Naravno, nakon toga salva optužbi da nemam obrambeni instinkt itd… Uglavnom, prošli smo neozlijeđeni.  I krenuli naprijed. Ne moram ni reći da se ovo desilo na drugom od 25 mostova…

Na pola puta uočili smo majmune na mostiću.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Ovo crno bijelo u sredini slike. Nakon podužeg fotografiranja i snimanja kamerom okupilo se 5-6 majmuna na drvetu i pčeli su urlati, prijeteći prema nama. Poučeni Koatijem, odlučili smo strateški krenuti dalje. Oko 17h dolazimo do zadnje platforme i silazimo na tlo. Na recepciji nam je gospođa rekla da ne možemo zalutati i da samo slijedimo stazu. To smo i učinili.  Oko 17:15 smo skužili da nemamo pojma kamo idemo i da se već podosta smračilo. Pada odluka: idemo natrag istim putem. Dok nismo našli zadnju platformu još smo imali jedno krivo skretanje, a onda raspravu s kćeri o Koatiju. Naime, nije htjela ići istim putem nazad. Uvjerili smo je da koati već spava. Kakva je to bila laž. Zlikovac nas je čekao na istom drvetu gdje smo ga i ostavili. I čim nas je ugledao krenuo se penjati na mostić. OK, tu sam  propustio kćer i suprugu, a ja sam se obračunao s beštijom na način da sam ga zalio vodom iz čuturice, bio je sav mokar i ostao lizati krzno, a mi smo se neozlijeđeni udaljili, do obližnjeg sunset bara s pogledom na zalazak sunca u Pacifik i vulkansku panoramu.

Ovo je koati koji nam pokušava ući u auto jednom drugom zgodom, da vidite kako izgleda beštija:

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Ima fine kanđice…

25

26

Vulkan Rincon De La Vijea. Aktivan i zadnji je erumpirao 80 i neke.

Prolaskom po visećim mostovima uočio sam super stazu za MTB i zapitao se ma jel moguće da se ovdje može unajmiti bike (farma sat vremena od asfalta Bogu iza hozntregera…):

27

DAN 6.

Odgovor smo dobili na recepciji, obzirom da je to nekada bila farma konja, postoji izlet konjima do spa centra u prašumi do kojeg se ili planinari ili ide konjima ili te prebaci traktor.

OK, moje jahačko iskustvo svodi se na: bicikl. Koliko to može biti različito? Supruga je trenirala jahanje i njoj je to lanjski snijeg. Uglavnom do tog spa centra treba 45 minuta jahati. Ispalo je da je to kozja, a ne konjska staza kud nas je odveo lokalni kauboj. U jednom trenutku više na španjolskom nego na engleskom objasnio je da sada ide very steep dio i da se nagnemo što je više moguće unatrag, u mojoj glavi je bilo: dajte mi mog slayera, tamo ja razmišljam, ne nešto na 4 noge što uglavnom ne reagira na moje komande. Da stvar bude bolja konj na kojem su jahale supruga i mala je bio svadljivac i morao je biti prvi, dakle usred te nesretne nizbrdice počeo je gristi mog konja za grivu… dajte mi bilo kakav bicikl, i maknite me s ovog čuda… Uglavnom nitko nije stradao, došli smo do SPA u džungli.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Ovaj bijeli iza je moj… Kad su me vidjeli kauboji, otišli su u koral i izvukli najvećeg konja… Jadan konj. Ja sam protiv iskorištavanja životinja.

Spa u prašumi je najluđe mjesto koje smo obišli… par slika (bazeni s vodom iz gejzira…):

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

31

I naravno restoranom, dva bara, blatnom kupkom i saunom. Ispod onog mosta teče potok a iznad bazena je ZIP LINE.  Ma nek mi neko veli da je to gay… nakon jahanja po kozjoj stazi… ovo je bilo neophodno. 30 USD po glavi, vrijedi svakog centa. Konobar nosi koktele u bazen, naravno… J

 

DAN 7. Odlazak na Pacifik

Opet makadam… Iguane u nedogled, prolazak pokraj aerodroma u Liberiji i napokooon: prvi ulazak u Pacifik, još jedino nisam plivao u Indijskom (ali slijedeći plan je putovanje na  La Reunion ili Sejšeli…)

32

Pejzaž je ovakav:

33 

Temperatura zraka na plaži je od 40-45°C, a u hladu oko 36-38. Po noći ne pada ispod 30°C.

Ocean, hm super. Niko ne ide dublje u vodu od struka, em su struje jake, em nema nikakve zaštitne mreže ispred je otvoreni ocean. Zanimljivo za jedan, dva dana. Mi smo ljudi za planine, šumu…. Nakon tri dana otišao sam na kayak fishing po ovom zaljevu, ulovio sam onu ribu kaj se napuhne i ima bodlje (blowfish), vratio kajak i zaključio najgluplje potrošenih 150 USD, za big game su tražili 250 USD, no nisam pobornik izlova tih ogromnih ribetina, jednostavno ne bih mogao ubiti tunu ili marlina. Nema šanse.

Po povratku s tog pecanja zovem doktora (to je bio 10. dan), dijagnoza upala vanjskog uha desnog, ako se proširi na srednje dat će mi antibiotik. Naravno drugo jutro su mi donijeli antibiotik (još ih pijem), nakon dva dana desno je bilo bolje, ali mi je upala otišla na lijevo uho. Shit! Kak bum na avion? Odgovor: 600 MG IBUPROFEN. Cijela priča sa doktorima: USD 600.

Bili smo pametni i uplatili putno zdravstveno J.

Za mene je dalje sve bilo samo ne zabava i godišnji, a planirali smo se vratiti na Arenal (maybe next time).

Za kraj jedna skupna dok sunce uranja u Pacifik, do idućeg javljanja… Stay Happy, Healthy and Hungry for adventure!

34

Autor teksta i fotografija: Vjeran Ortynski

Komentiraj tekst

Moraš biti prijavljen da bi komentirao tekst.

cheap research papers write my essay write my paper best essay writing service uk