TAKE IT TO THE DIRT…

Posted by mislav CS as Izvještaji, Vijesti

Nakon dva tjedna treninga, posljednji dan, čekajući Georgea Ryana koji nas vodi k sebi, još uvijek smo bili pod utjecajem smijeha uzrokovanog pitanjem jedne amerikanke: “Gdje je Hrvatska? Jel’ to tamo kod Etiopije?”, a zatim: “Joj! Ja bih baš željela ići u Australiju da vidim sve te divlje životinje: LAVOVE…” (?!?) hahah dobro nam je došlo malo smijeha za zadnji dan u raju treniranja. George Ryan je stigao, te smo se uputili u New Jersey, točnije Vernon, malo mjesto u kojem žive tri mušketira: George Ryan, Aaron Chase i Jeff Lenosky. Trojcu smo se pridužili Đokey i ja.

Nažalost, ubrzo smo opet spali samo na trojac, tj. George Ryan, Đokey i ja, dok su Aaron i Jeff otišli u Puerto Rico s Donom Hamptonom snimati Chain Reaction 6. I mi smo trebali s njima, ali je bilo prekomplicirano, preskupo… Tako smo ostali u kući GR-a.

Ostavili smo stvari i odmah krenuli na “Step up” gdje smo se sreli s Adamom Hauckom koji nas je odmah oduševio sa 720. To nas je nabrijalo i slijedio je session sve dok nisam prevrtio flip i pao na kičmu. Nakon toga se nisam baš najbolje osjećao, tako da je to za mene bio kraj sessiona. Kako smo već svi bili i umorni i izubijani od padova, zaputili smo se u centar svijeta iliti New York City.

Sunčan dan, novac u džepu i metro do Manhattana. Shopping!!! Na samom izlasku iz metroa Đokey i ja smo donijeli odluku kako ovdje ostajemo živjeti barem par mjeseci, ali je se nismo dugo držali, nakon mase ljudi kroz koju smo se gurali, i preskupog nam NY-a. Koliko god skup bio, potrošli smo popriličan broj zelembača! Ching, ching!!!

Jeff’’s House… hmmm. Backyard!!!

Napokon smo i tamo došli! Jedan od poznatijih spotova u MTB svijetu, vi koji pratite MTB filmove vjerojatno će te ga odmah prepoznati! Za one koji ne znaju: Zemljani skatepark!

Dvorište iz dječačkih snova! dirt, dropovi, trampolin, mi… sve je na svom mjestu.
Moja je kičma došla k sebi, tako da sam odmah krenuo na ostavljanje tragova guma po cijelome imanju!

Oduševili smo se! Napokon se vozimo po Top Soilu!
Moram izdvojiti jedan od meni sretnijih trenutaka, a to je da sam iz prvog (ali i slijedećih) pokušaja uspio 360 drop nakon čega sam bio toliko uzbuđen da sam ga odmah povezao s tailwhip no foot can can-om na jednom od idućih skokova. Sve to je zabilježeno Georgeovom kamerom za njegov novi film Gears n’ Roses!

Ovim putem mu se želim zahvaliti. Ako ste Georgea doživjeli kao nekog ludog HC luđaka, rokera, on je upravo suprotno: miran, šutljiv i super dobar dječko. Stoga odbacite predrasude o njemu Thx, George!

Prošao je i treći tjedan i došao je kraj putešestvijama po SAD-u. Yes-s-s-s!!! Đokey je krenuo put Lijepe naše! Ja sam nastavio svoje putovanje po sjevernoj Americi. Next stop: Vancouver BC!

Čim sam stigao na aerodrom, počeo je dan koji mi bas i nije bio po volji! Dakle, da krenem: kako sam stigao, počeli su me zezati za težinu prtljage. Odmah sam se sjetio svoga dobrog prijatelja Senada Grosica, a poslijedica je bila da sam počeo na sebe oblačiti sve i svašta ne bih li olakšao svoju prtljagu! Predao sam torbu, a sam izgledao sam oblo poput njih! No to nije bilo dovoljno, stotinjak majica koje sam obukao, već sam morao još pola kg izvaditi iz torbe, tako da sam krenuo bacati prljave stvari u smeće i tako postigao dozvoljenu težinu.
Slijedeća stanica, detektor za metal. Znao sam da je to tek početak. Smjesta su me stavili sa strane, uz napomenu “This is not your lucky day!” Izvadili su sve iz ručne prtljage, te uzeli uzorke na poseban listić koji služi za otkrivanje je li osoba bila u dodiru s nuklearnim oružjem.

“You are free to go…”
Free to go, da, u avion kakav mrzim najviše, a to je onaj s propelerima i užasnom stjuardesom koja me svakih pet minuta zbog nečeg opominjala: ne možeš torbu držati ovako, makni kacigu, uspravi stolicu, makni noge s prolaza…

State College - Detroit

Nakon strke i frke avion kasni što znači da kad stignem na iduće odredište, Chicago, neću stići na avion za Vancouver već ću prespavati na aerodromu, a to si nisam želio priuštiti pa sam smjesta potražio slijedeći let za bilo koju destinaciju odakle bih mogao uloviti poslijednji let za Vancouver. I tako sam se, nakon trčanja po cijelom aerodromu da stignem na avion za Seattle, nakon nekoliko sati našao u Vancouveru, iscrpljen, neispavan i… bez bicikla i prtljage što mi je već postalo skoro normalno.

Norco, here I am…

Ponovo taj neopisivi osječaj! Ući u zgradu Norca ponovo je za mene poseban doživljaj, pogotovo kada sam ugledao međunožna gurala koja su pripadala meni…. samo meni! (a više o njima čitajte u nastavku…)